”Sine čovječji, reci tirskomu knezu: Ovako veli svemogući Gospodin: Zato što si ohol i veliš: Ja sam Bog! Sjedim na Božjem prijestolju usred mora!, kažem ti: Ti si samo čovjek, a ne Bog, pa se ipak držiš kao Bog!
”Sine čovječji, zapjevaj tužaljku nad tirskim kraljem i reci mu: Ovako veli svemogući Gospodin: Ti si pečat savršenosti, pun mudrosti i savršene ljepote.
Boravio si u Edenu, vrtu Božjemu. Sve drago kamenje bilo je tvoje odijelo: karneol, topaz i jaspis, krizolit, beril i oniks, safir, rubin i smaragd. Tvoj okov i ures bili su od zlata. Bili su napravljeni u onaj dan kad si se rodio.
Nutrina je tvoja od mnoge trgovine bila puna opačine i sagriješio si. Tada sam te zbacio s Božje gore. Stražar kerub protjerao te iz sredine ognjenoga kamenja.
Bio si postao ohol zbog svoje ljepote. Ostavio si svoju mudrost zbog svog sjaja. Bacio sam te dolje na zemlju. Predao sam te kraljevima, da na tebi napasaju svoje oči.
Brojem svojih grijeha, nepravdom u svojoj trgovini bio si oskvrnuo svoja svetišta. Zato sam izveo oganj iz tvoje sredine, koji te proždro. U pepeo sam te položio na zemlji, pred očima sviju koji su te ugledali.
Reci: Ovako veli svemogući Gospodin: Evo, ja ću izići protiv tebe, Sidone, i proslavit ću se usred tebe. Spoznat će se da sam ja Gospodin, kad održim sud na njemu i pokažem se na njemu svet.
Poslat ću kugu protiv njega i krvoproliće na njegove ulice. Pobijeni će padati usred njega od mača, što bjesni protiv njega uokolo. Tada će se spoznati da sam ja Gospodin.
Ovako veli svemogući Gospodin: “Kada skupim Izrćlovu kuću iz naroda među koje je razasuta, tada ću se na njima pokazati kao svet pred očima naroda, i oni će stanovati u svojoj zemlji, koju sam dao svojemu sluzi Jakovu.
Mirno će stanovati u njoj, gradit će kuće i sadit će vinograde. Mirno će stanovati u njoj kad izvršim sud nad svima uokolo koji su ih prezirali. Tada će se spoznati da sam ja, Gospodin, njihov Bog.”