Zatim mi je rekao: “Sine čovječji, nahrani svoj trbuh i napuni svoju utrobu ovim svitkom što ti ga ja dajem.” Nato sam ga ja pojeo, i bio mi u ustima kao sladak med.
Tada sam došao u Telabib, k onima u sužanjstvu koji su živjeli na rijeci Kebaru te sam sjeo tamo gdje su oni sjedili i ostao zapanjen ondje među njima sedam dana.
Kad opakome kažem: ‘Zasigurno ćeš umrijeti’, a ti ga ne opomeneš ni ne upozoriš opakoga da se odvrati od zloga puta svojega da bi spasio život njegov, taj isti opaki čovjek umrijet će u nepravdi svojoj; no krv ću njegovu zatražiti iz ruke tvoj
Ipak ako ti upozoriš opakoga, a on se ne odvrati od svoje opakosti ni od zloga puta svojega, on će umrijeti u nepravdi svojoj, no ti si izbavio dušu svoju.
Ponovo, kad se pravednik odvrati od pravednosti svoje i počini nepravdu, a ja postavim kamen spoticanja pred njega, on će umrijeti. Zato što ga nisi opomenuo, umrijet će u grijehu svojemu, i pravednost njegova što ju je činio više se neće spominjati; no krv ću njegovu tražiti iz ruke tvoje.
Pa ipak ako ti upozoriš pravednika da taj pravednik ne bi griješio i on ne sagriješi, zasigurno će živjeti zato što je opomenut; isto tako ti si izbavio dušu svoju.”
Tada sam ustao i otišao u ravnicu, i gle: slava GOSPODNJA stajala je ondje, poput one slave koju sam vidio na rijeci Kebaru; nato sam pao na lice svoje.
No kad ti progovorim, otvorit ću usta tvoja pa im trebaš reći: ‘Ovako govori Gospodin BOG.’ Onaj koji čuje, neka čuje, a onaj koji propusti, neka propusti, jer su oni dom buntovnički.”