„Sine čovječiji, predskazuj protiv izraelskih pastira; predskazuj, besjedi im, poruči pastirima: Ovako kaza Gospod Bog: Ah, pastiri izraelski, vi koji ste se sami zasitili! Zar nije posao pastira da napasa ovce?
Niste okrijepili one nejake, niste izliječili bolesnike, niste povili ranjenike, niste vratili one koji su zalutali, niste tražili one što su se izgubili, a vladali ste nasiljem i ohološću.
„Tako mi Moga života” – to je riječ Gospodnja – „zato što su Moje ovce postale plijen; plijen svim divljim zvijerima jer nema pastira, a oni Moje ovce nisu tražili, same su se hranile jer ih niko nije napasao.
Ovako kaže Gospod Bog: Gle, Ja sam protiv pastira, oni će odgovarati za Moje ovce i neće ih više napasati. Pastiri se više neće gojiti, spasit ću Svoje ovce od njihovih žvalja, i neće im biti obrok.”
Onako kako pastir traži stado dok je među raštrkanim ovcama, tako ću ih potražiti i spasit sa svih onih mjesta gdje bijahu rasijane na dan crnine i oblaka.
Povest ću ih iz naroda i sabrati iz zemalja; tako ću ih dovesti u vlastitu zemlju. Nahranit ću ih na gorama Izraela, pokraj klanaca, u svim naseljenim mjestima zemlje.
Izvest ću ih na valjan pašnjak, i pašnjaci će im biti na gorama izraelskim. Tamo će leći na dobrim pašnjacima, i napasat će se na blagorodnim njivama izraelskih gora.
A drveće u polju će donijeti plodove, uvećat će se rod zemlje, i tako će živjeti mirno u svojoj zemlji. Tako će spoznati da sam Ja Gospod kad slomim njihov jaram i kada ih spasim od onih ruku koje ih porobiše.