Tad je pružio nešto slično ruci i uhvatio me za kosu. Tako me podigao između nebesa i zemlje i poveo viđenjima do Jerusalema, do ulaza u Unutarnju kapiju koja je okrenuta sjeveru, a tamo je stajao idol zavisti, idol koji je budio Gospodnju ljubomoru.
Tad mi reče: „Sine čovječiji, upravi pogled prema sjeveru!” Tad pogledam na sjever kad gle, sjeverno od Žrtvenih kapija bi onaj kumir, ljubomora, odmah kraj ulaza.
Potom mi nastavi govoriti: „Sine čovječiji, vidiš li djela njihova? Veliku gadost koju čini dom Izraelov, tako da se moradoh povući iz Svoga svetišta? No, vidjet ćeš i većih opakosti!”
Među njima je stajalo sedamdeset starješina Izraelova doma, a usred njih i Šafanov sin Jaazanija. Svaki od njih je držao tacnu za kađenje u rukama, a oko njih se širio miris kada.
Tad mi On reče: „Sine čovječiji, vidje li šta u tami čine starješine Izraelova doma, svaki u svojoj oslikanoj komori? Jer oni viču: ‘Gospod nas ne vidi; napustio je ovu zemlju!’”
Potom me povede u unutarnje predvorje Gospodnjeg doma. Kad gle, tamo se, na ulazu u Gospodnji dom između odaja i žrtvenika, nalazilo oko dvadeset i pet muževa. Svi oni su okretali leđa Gospodnjem domu, licima su gledali na istok i tako su padali ničice moleći se suncu.
Tad mi kaza: „Vidje li ovo, sine čovječiji? Da li je malo domu Judinom da čine ove gadosti ovdje, pa čak i zemlju moraju ispuniti svojim bogohuljenjem, i tako me uvijek iznova draže? Gle, prinose zeleno granje nosu!
Tako ću učiniti s njima u svojoj groznoj srdžbi; Moje oko ih neće poštedjeti, neću im se smilovati, i kada mi budu vikali na Moje uši, Ja ih ipak neću uslišiti!”