Kad gle, priđe šest muževa putem koji vodi od Gornje kapije, one koja je okrenuta sjeveru, i svaki je nosio razorno oružje; a između njih je stajao jedan čovjek. Na sebi je imao laneno odijelu, a o pojasu mu je visio pisarski pribor. Tako ovi muževi uđoše i stanu pokraj mjedenog žrtvenika.
Tad se iz Keruba podiže Gospodnja slava, jer je ranije bila na njemu, i prijeđe do praga Hrama. Potom vikne onom čovjeku u lanenim haljinama koji je o pojasu nosio pisarski pribor.
Gospod mu reče: „Prođi kroz grad, posred Jerusalema i nacrtaj znak na čelima ljudi, svih onih koji nariču i ječe zbog gadosti koju učiniše među njima!”
Koljite, ubijajte starce, mladiće i djevice, djecu i žene! Ali nemojte doticati nijednog čovjeka koji na čelu nosi znak! Krenite od Svetišta.” Tad oni krenu od starješina koji su bili pred Hramom.
I bi nakon što su tako ubijali, kad jedini ja ostadoh – tad padoh ničice i viknuh: „Ah, Gospode Bože, hoćeš li u svome bijesu kojim udaraš Jerusalem poubijati cijeli preostali Izrael?”
A on mi odgovori: „Grijeh doma Izraelova i doma Judina je ogroman! Zemlja je ispunjena krvlju, grad nepravdom, jer oni vele: ‘Gospod je ostavio zemlju!’ i ‘Gospod to ne vidi!’