Tada dođe odjednom šest ljudi od gornjih vrata što stoje prema sjeveru. Svaki je imao u ruci razorno oruđe. Jedan čovjek bio je u njihovoj sredini, odjeven u laneno platno, s pisarskom opremom uz bedro. Dođoše i stadoše pokraj mjedenoga žrtvenika.
Slava Izrćlova Boga bila se podigla od keruba, na kojima je bila, i zaputila se k pragu Hrama. Tada on pozove čovjeka koji je bio odjeven u laneno platno i koji je imao pisarsku opremu uz bedro.
Gospodin mu zapovjedi: “Idi posred grada, posred Jeruzalema, i zabilježi Tau na čelo ljudima koji uzdišu i jadikuju zbog svih gadosti koje su se činile u njemu!”
Starce, mladiće, djevojke, djecu i žene pobijte do uništenja! Ali ne dirajte ni jednoga koji nosi na sebi Tau! Počnite od moga svetišta!” Oni počeše od ljudi, starješina što su stajali pred Hramom.
Kada su tako ubijali i ja bio ostao sam, tada padoh na lice i povikah: “Ah, svemogući Gospodine, hoćeš li zatrti sav Izrćlov ostatak kad tako izlijevaš gnjev na Jeruzalem?”
On mi odgovori: “Krivnja Izrćlove i Judine kuća je velika, preko svake mjere. Zemlja je puna krvi i grad je pun nasilja, jer misle: Gospodin je ostavio zemlju i Gospodin ne vidi.