Njegovo lišće bi divno, rodi silu plodova, i bi dovoljno hrane za sve. U njegovoj sjenci su se odmarale zvijeri poljske, ptice nebeske nađoše dom na granama, i sve živo se hranilo od njega.
On glasno stane vikati i govoriti: ‘Oborite stablo, sasijecite grane, stresite lišće i razbacajte plodove. Neka se zvijeri razbježe ispod njega, neka ptice pobjegnu sa grana.
Ali ostavite panj i korijenje u zemlji, a oko njega učvrstite pojas od željeza i mjedi – neka to bude usred nježne travice. Neka ga pokvasi rosa nebeska; neka dijeli travu sa zvijerima poljskim.
Ova je osuda naredba stražara, odluka po riječima sveca, da sve živo spozna da Najuzvišeniji vlada kraljevstvom ljudskim i da ga daje po vlastitom nahođenju, da će nad njega postaviti najnižeg među ljudima.’
Ovo je san koji ja, Nabukodonosor, usnih. Protumači mi san Baltazare, jer nijedan mudrac u mom kraljevstvu nije kadar da to učini, ali ti to možeš učiniti jer duh svetih bogova u tebi.”
Tad se Daniel, kojeg su zvali Baltazar, zabrine, i neko vrijeme ostane vidno uznemiren. Kralj mu se obrati govoreći: „Baltazare, nemoj da te uznemirava san ili njegovo značenje.” A Baltazar odgovori: „Gospodaru, neka ovaj san bude određen tvojim mrziteljima, a njegovo značenje tvojim dušmanima.
Nadalje, kralj je ugledao stražara, sveca, kako silazi s nebesa i viče: ‘Oborite stablo i uništite ga, ali ostavite panj i korijenje u zemlji, a oko njega učvrstite pojas od željeza i mjedi, između nježne trave. Neka ga pokvasi rosa nebeska; neka dijeli travu s zvijerima poljskim, sve dok ga ne snađe sedam razdoblja’;
Naime, da će te otjerati od ljudi, da ćeš živjeti među zvijerima poljskim; da ćeš pasti travu kao vo i da će te kvasiti nebeska rosa, i da će preko tebe preći sedam razdoblja dok ne spoznaš da Najuzvišeniji vlada ljudskim kraljevstvom i da ga daje po vlastitom nahođenju.
Stoga prihvati savjet, o kralju: odvrati se od svojih grijeha čineći dobro, od svoje opakosti dijeleći milost potlačenim, i možda ćeš tako produžiti vlastito blagostanje.”
bit ćeš otjeran od ljudi i živjet ćeš s poljskim zvijerima. Past ćeš travu kao vo, i snaći će te sedam razdoblja dok ne spoznaš da Najuzvišeniji vlada ljudskim kraljevstvom i da ga daje po vlastitom nahođenju.”
Ove riječi o Nabukodonosoru se istog trena ispune. Protjeraše ga, bio je primoran pasti travu kao vo, i njegovo tijelo bi nakvašeno rosom sve dok mu kosa ne izraste i bi duga kao orlovo perje, a nokti kao kandže kakve ptice.
„Pošto se navršiše dani, ja, Nabukodonosor, pogledah u nebesa i vrati mi se razum. Tad zahvalih Najuzvišenijem: Slavio sam i hvalio Onoga Koji živi dovijeka, jer vlast Njegova, je vlast vječita, i kraljevstvo Njegovo opstaje s koljena na koljeno;
svi stanovnici zemlje su ništarija, a On upravlja po Svojoj volji, čini tako s vojskom nebeskom i sa stanovnicima zemlje; niko Ga ne može uhvatiti za ruku vičući: ‘Šta učini?’
Tako mi se istovremeno vrati razum i slava moga kraljevstva, moja uzvišenost i otmjenost. Tražili su me savjetnici i činovnici, i ja se opet učvrstih u svome kraljevstvu. Stekoh još veću slavu no prije.
A sada ja, Nabukodonosor, slavim i hvalim Kralja nebesa, jer sva su Njegova djela prava i putevi pošteni; putevi Onoga Koji može poniziti one što u oholosti hode.”