To dan je tmine i gorčine, dan oblaka i guste tame! Gle, kao što se crnina razlijeva po planinama, tako se širi veliki i silan narod, onakav kakav nikada prije nije viđen, i kakav se nanovo neće pojaviti kroz godine svih pokoljenja.
Plamen sve guta pred njima, a iza njih vatre izgaraju. Zemlja pred njima je kao vrt edenski, a iza njih ostaje pustara divlja; ništa im ne može izmaći.
Gospod zagrmi glasom pred Svojom vojskom, jer njen tabor je ogroman. Silan je onaj koji ispunjava riječ Njegovu. Jer dan Gospodnji je strašan i velik; ko će ga podnijeti?
Poderite srca svoja, a ne haljine.” Vratite se Gospodu, Bogu vašem, jer On je dobar i milostiv, spor u srdžbi, a bogat ljubavlju postojanom; žalosti se nad zlom.
Neka svećenici, sluge Gospodnje, nariču između predvorja i žrtvenika; neka viču: „Poštedi narod Svoj, Gospode, ne daj da Ti baština postane mrska, sramota među narodima. Zašto bi vikali među narodima: ‘Gdje je njihov Bog?’”
Daleko ću otjerati sjevernjake, poslati ih u zemlju poharanu i divlju, predvodnicu njihovu u Istočno more, zalaznicu u Zapadno. Širit će se smrad njihov, jer su učinili stvari goleme.
Radujte se, djeco Siona, i budite zadovoljni u Gospodu, Bogu svome, jer dao je ranu kišu zbog iskupljenja vašeg; na vas je spustio obilnu kišu, ranu i kasnu kao što je činio i ranije.
A desit će se docnije da ću duh Svoj spustiti na sve što živi, da će kćeri i sinovi vaši predskazivati, da će starcima dolaziti snovi, a da će mladići ugledati viđenja.
Tad će biti tako da će svi oni što zazivaju ime Gospodnje biti spašeni. Jer oni što su izbjegli će biti na gori Sion i u Jerusalemu, sve to po riječi Gospodnjoj, a među preživjelim će se naći i oni koje Gospod poziva.”