i sve ono o čemu je zakletvu lažnu dao neka nadoknadi u punoj mjeri i neka još petinu na to doda; i neka to dadne onome kome pripada, i to dana onoga kada spozna svoj grijeh.
„Poruči Aronu i sinovima njegovim: Ovo je zakon o paljenici. Paljenica neka stoji na ognju žrtvenika svu noć, sve do jutra, i neka se vatra na njemu održava.
Neka svećenik obuče lanenu haljinu, i neka lanene hlače navuče na tijelo svoje; neka potom zgrne pepeo s žrtvenika u koji je sagorjela paljenica i neka ga istrese kraj žrtvenika.
Ali neka se održava vatra na žrtveniku, neka se ne gasi; neka zato svećenik svako jutro drva na njemu pali, paljenice prinosi i loj pomirnica na njemu spaljuje.
Neka onda jedan od njih uzme šaku od najboljeg brašna, ulja i tamjana što je na prinosnici i neka to spali na žrtveniku, kao miris ugodni, onaj dio koji je predviđen za spomen Gospodu.
Sve što je muško među potomcima Aronovim smije od toga jesti; to je udio Gospodnjih paljenica dovijeka određen za buduća pokoljenja. Što god ih dotakne, sveto je!”
„Ovo je žrtva koju Aron i sinovi njegovi moraju prinijeti Gospodu; svaki na dan svoga pomazanja. Desetinu efe najboljeg brašna, kao ustaljenu prinosnicu, pola ujutro a pola uvečer.
„Ovako poruči Aronu i sinovima njegovim: Ovo je zakon o žrtvi za grijeh. Na istom mjestu gdje se kolje žrtva za paljenicu neka se kolje i žrtva za grijeh, pred Gospodom: svetinja je nad svetinjom.