“Kad osoba sagriješi i počini prijestup protiv GOSPODA, lažući svoga bližnjega u onom što mu je bilo predano na čuvanje, ili u suvlasništvu, ili u onom što je silom oduzeto; ili je zaveo svoga bližnjega,
tada će biti, pošto je sagriješio i kriv je, neka vrati ono što je silom oduzeo, ili ono što je prijevarom pribavio, ili ono što mu je bilo predano na čuvanje, ili ono izgubljeno što je našao,
ili sve ono za što se krivo zakleo; neka to vrati u cijelosti i još pridoda tome petinu; i neka to preda onome kome pripada u dan njegove žrtve za prijestup.
“Zapovjedi Aronu i sinovima njegovim govoreći: Ovo je zakon o žrtvi paljenici: to je žrtva paljenica zato što gori na žrtveniku svu noć do jutra; oganj žrtvenika neka gori na njemu.
Onda neka svećenik odjene svoju lanenu odjeću i na svoje tijelo navuče lanene hlače; i neka uzme pepeo od ognja koji je spalio žrtvu paljenicu na žrtveniku i neka ga stavi pokraj žrtvenika.
A oganj na žrtveniku neka gori na njemu; neka se ne gasi. I neka svećenik svako jutro naloži drva i položi na njega žrtvu paljenicu po redu, te spali na njemu salo od žrtava pomirnica.
Onda neka netko od njih zagrabi pregršt brašna od jestive žrtve i ulja njezina, i sav tamjan što je na jestivoj žrtvi, i to neka spali na žrtveniku za miomiris, i to spomen njegov GOSPODU.
Svi muški od sinova Aronovih neka to jedu. To će biti vječna odredba u svim vašim naraštajima glede GOSPODNJIH ognjenih žrtava. Svaki koji ih se dotakne, bit će svet.”
“Ovo je prinos koji će Aron i sinovi njegovi prinijeti GOSPODU na dan kad se netko od njih pomaže: desetinu efe finog brašna za trajnu jestivu žrtvu, polovinu od toga ujutro, a polovinu od toga uvečer.
“Reci Aronu i njegovim sinovima govoreći: Ovo je zakon o žrtvi za grijeh: na mjestu gdje se pred GOSPODOM zakolje žrtva paljenica, neka se zakolje i žrtva za grijeh; ona je najsvetija.
Sve što se dotakne njezina mesa, bit će sveto; ako li se njenom krvlju poškropi po bilo kojoj odjeći, neka se ono što je poškropljeno ispere u Svetom predjelu.