„Čovek koji učini greh neverstva protiv Gospoda, tako što prevari svoga bližnjega u onome što mu je bilo dano na čuvanje ili u zalog; ili opljačka ili iskoristi svoga bližnjega;
ako, dakle, ovako zgreši i shvati svoju krivicu i vrati što je opljačkao, ili stekao iskorištavanjem, ili što mu je bilo dano na čuvanje, ili što je našao kao izgubljeno,
„Zapovedi Aronu i sinovima Izrailjevim i reci im: ’Ovo je zakon za žrtvu svespalnicu: svespalnica neka ostane na žrtveniku, na mestu spaljivanja, celu noć sve do jutra. Vatra na žrtveniku mora stalno da gori.
Sveštenik neka obuče svoju lanenu odeću i duge lanene gaće, a onda neka skupi pepeo nakon što oganj sagori svespalnicu na žrtveniku, i istrese ga pored žrtvenika.
Oganj na žrtveniku neka stalno gori; ne sme se gasiti. Neka sveštenik svako jutro naloži drva na oganj, neka na njega složi žrtvu svespalnicu i neka spali salo od žrtava mira.
Jedan od njih neka zagrabi šaku brašna i ulja od žitne žrtve i sav tamjan koji je na žitnoj žrtvi, pa neka to spali na žrtveniku kao spomen na ugodan miris Gospodu.
Što preostane od žrtve neka pojedu Aron i njegovi sinovi; hlebovi neka se jedu bez kvasca na posvećenom mestu; neka ih jedu u dvorištu Šatora od sastanka.
Ne smeju se peći sa kvascem. Deo od paljenih žrtava koje se meni prinose njima sam dao. To je najsvetiji deo, kao što je žrtva za greh i žrtva za prestup.
Svaki muškarac od potomaka Aronovih može jesti taj deo od žrtava koje se pale Gospodu. To je večna uredba za sve vaše naraštaje. Ko god ih se dotakne, postaće svet.’“
„Ovo je prinos koji će Aron i njegovi sinovi prinositi Gospodu na dan pomazanja: desetinu efe brašna kao redovnu žitnu žrtvu, polovinu ujutro, a polovinu uveče.
„Reci Aronu i njegovim sinovima: ’Ovo je zakon za žrtvu za greh: žrtva za greh neka se zakolje pred Gospodom na mestu gde se kolje žrtva svespalnica — presveta je.