I On me upita: „Amose, šta vidiš?”, a ja odgovorim: „Vidim korpicu punu zrelog voća.” Tad mi Gospod reče: „Kraj će snaći Moj narod Izrael, nikada više neću proći kraj njih.
vičući: „Kad će proći mlađak, da opet prodajemo pšenicu? I subota, da bismo žito prodavali, da naša efa bude sitna, a šekel golem, i da varamo mjerama lažnim,
Neće li se zemlja tresti zbog ovoga, i neće li svi tugovati u zemlji, neće li sve nadoći kao Nil, biti odneseno i iznova potopljeno kao Nil egipatski?”
Vaše gozbe ću pretvorit u jadikovke, sve vaše pjesme u gorko jadanje; dat ću da svako navuče kostrijet, i da sve glave ostanu ćelave. Dat ću da bude kao tugovanje za sinom jedincem i kraj kao dan gorki.”
„Gle, dolaze dani”, tako objavljuje Gospod Bog, „kad ću poslati glad zemlji, neće to biti požuda za hljebom, niti žeđ bezvodna, već želja za riječima Gospodnjim.
Oni koji se kunu grijehom Samarije, i koji govore: ‘Tako nam života tvoga Boga, o, Dane’ i ‘kao što živi staza beeršebska’, oni će pasti i neće se više podići.”