Prvog dana šestog mjeseca druge godine kralja Darija, Gospodnja riječ dođe kroz vjerovjesnika Hagaja namjesniku Judeje, sinu Šealtijevom, Zerubabelu, i visokom svećeniku Jošui, sinu Josadakovom:
Mnogo ste toga zasadili, a malo požnjeli. Jedete, ali nikad se ne zasitite. Pijete, ali nikad ne utolite žeđ. Oblačite se, ali nikad ne ugrijete. Zarađujete nadnice samo da bi ih trpali u poderane džepove.”
Tad se Zerubabel, sin Šealtijev, visoki svećenik Jošua, sin Josadakov, i cijeli ostatak naroda pokore glasu Gospoda, Boga njihova, i poruci vjerovjesnika Hagaja, zato što ga je poslao Gospod, njihov Bog. A narod se plašio Gospoda.
Tako Gospod okrijepi duh judejskom namjesniku, Šealtievom sinu Zerubabelu, visokom svećeniku Jošui, sinu Josadakovom, i duh cijelog preostalog naroda. Tad otpočnu radove na domu Svesilnog Gospoda, Boga svoga,