Tog dana ću Jerusalem učiniti teškim kamenom svim narodima. Svi koji ga podignu će se sigurno povrijediti. Protiv njega će se skupiti svi narodi zemlje.
Tog dana,” tako govori Gospod, „tog dana ću udariti svakog konja nemirom, a jahača ludilom. No, zbog doma Judeje ću ostaviti oči širom otvorene kad sve konje udarim sljepilom.
Tog dana ću plemena Judeje učiniti sličnim užarenom loncu na drvima, sličnim rasplamsanoj baklji kraj snoplja. Progutat će narode koji su slijeva i zdesna, a Jerusalem će ponovo biti naseljen na svome mjestu – u Jerusalemu.
Tog dana će Gospod štititi stanovnike Jerusalema, tako da će najslabiji među njima biti kao David, a dom Davidov bit će sličan Bogu, kao anđeo Gospodnji koji ide pred njima.
„Na dom Davidov i stanovnike Jerusalema ću prosuti duh milosti i vapaje samilosne, tako da će tugovati zbog Mene kad Me pogledaju – Onoga Koga su proboli – i tugovat će kao za jedinim djetetom, gorko će plakati kao za prvorođenčem.
Zemlja će naricati, svaka porodica ponaosob: porodica doma Davidova posebno, a njihove žene za sebe. Porodica doma Natanova posebno, a njihove žene za sebe.