Svi su sinovi Izrćlovi mrmljali protiv Mojsija i Arona. I sva se općina tužila pred njima: “O, da smo bili pomrli u egipatskoj zemlji ili ovdje u pustinji! O, da smo mrtvi!
Zašto da nas vodi Gospodin u tu zemlju? Zar da i ginemo od mača? Zar da naše žene i sitna djeca postanu drugima roblje? Ne bi li bolje bilo za nas da se vratimo u Egipat?”
Samo se ne bunite protiv Gospodina i ne bojte se stanovnika te zemlje! Jer ćemo ih posve istrijebiti. Odstupila je od njih njihova zaštita. A s nama je Gospodin. Ništa ih se ne bojte!”
pripovijedat će to stanovnicima ove zemlje. Oni su čuli da ti, Gospodine, prebivaš među ovim narodom, da mu se ti, Gospodine, oči u oči ukazuješ, i da tvoj oblak stoji nad njima, i da ti danju u stupu oblaka, a noću u stupu ognja ideš pred njima.
Gospodin je strpljiv i bogat dobrotom. On oprašta krivnju i grijeh. Ali posve ne otpušta kaznu, nego pohodi krivnju otaca na djeci do u treće i četvrto koljeno.
svi oni ljudi koji vidješe moju slavu i sve čudesne znake, što sam ih učinio u Egiptu i u pustinji, a ipak me deset puta kušaše i mojega glasa ne poslušaše,
Samo svojega slugu Kaleba, koji pokaza drugi duh i posve pristade uza me, njega ću dovesti u zemlju u koju je već jednom stupio, i posjedovat će je njegovi potomci.
Ovdje u pustinji popadat će vaša mrtva tjelesa, svi vi koji ste bili izbrojeni, po cijelom vašem broju, od dvadesete godine naviše, jer mrmljaste protiv mene.
četrdeset godina vaši će se sinovi kao pastiri povlačiti u pustinji i tako će činiti pokoru za vaše otpadništvo, dok se vaša tjelesa posve ne zatru u pustinji!
Po broju četrdeset dana, za koje uhodiste zemlju, jedan dan za jednu godinu uračunat, morat ćete četrdeset godina činiti pokoru za svoje krivnje. Morat ćete osjetiti što znači kad ja uskratim svoju milost.
Ja, Gospodin, to kažem! Doista, tako ću postupati s tom cijelom nevaljalom općinom, koja se urotila protiv mene: ovdje u pustinji oni će naći svoj kraj. Ovdje će pomrijeti.”
Drugo, dakle, jutro ustaše rano, da uziđu navrh gore; jer rekoše: “Sada smo spremni da uziđemo na ono mjesto za koje nam je govorio Gospodin; jer sagriješismo.”