Ako se koji muškarac zavjetuje zavjetom GOSPODU ili se zakletvom zakune da obveže dušu svoju obvezom, neka ne krši svoju riječ; neka izvrši sve što iz njegovih usta izlazi!”
a otac joj je čuo za zavjet njezin i obavezu kojom je obvezala dušu svoju pa joj otac njezin ništa ne kaže, tada neka su svi njezini zavjeti postojani i svaka obaveza kojom je obvezala dušu svoju neka je postojana.
Ali ako joj se otac usprotivi na dan kad čuje, nikakvi njezini zavjeti ni njezine obaveze kojom je obvezala dušu svoju više nisu postojani. GOSPOD će joj oprostiti jer joj se otac usprotivio.
pa je njezin muž to čuo i nije joj ništa rekao na dan kad je to čuo, tada su njezini zavjeti postojani i postojane obaveze kojima je obvezala dušu svoju.
No ako joj se njezin muž usprotivio na dan kada je to čuo, tada je on ukinuo ono što se zavjetovala i obavezu što je izišla iz njezinih usana kojom je obvezala dušu svoju. I GOSPOD će joj oprostiti.
pa je njezin muž to čuo i ništa joj nije rekao i nije joj se usprotivio, tada su svi njezini zavjeti postojani i postojana je svaka obaveza kojoj je obvezala dušu svoju.
Ali ako ih njezin muž posve poništi na dan kad je za njih čuo, tada sve što je izašlo iz njezinih usana, njezini zavjeti ili glede obaveze za njenu dušu, neće biti postojani. Njezin muž ih je poništio, i GOSPOD će joj oprostiti.
Ako li joj muž ništa ne govori iz dana u dan, tada potvrđuje sve njezine zavjete ili sve njezine obaveze koje su nad njom; on ih potvrđuje zato što je šutio na dan kad je za njih čuo.