|
| 1 |
|
| Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju. |
|
| 2 |
|
| Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: "Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima." |
|
| 3 |
|
| Nato im Isus kaza ovu prispodobu: |
|
| 4 |
|
| "Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe? |
|
| 5 |
|
| A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan |
|
| 6 |
|
| pa došavši kući, sazove prijatelje i susjede i rekne im: 'Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu.' |
|
| 7 |
|
| Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika nego li zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja." |
|
| 8 |
|
| "Ili koja to žena, ima li deset drahma pa izgubi jednu drahmu, ne zapali svjetiljku, pomete kuću i brižljivo pretraži dok je ne nađe? |
|
| 9 |
|
| A kad je nađe, pozove prijateljice i susjede pa će im: 'Radujte se sa mnom! Nađoh drahmu što je bijah izgubila.' |
|
| 10 |
|
| Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednog obraćena grešnika." |
|
| 11 |
|
| I nastavi: "Čovjek neki imao dva sina. |
|
| 12 |
|
| Mlađi reče ocu: 'Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.' I razdijeli im imanje. |
|
| 13 |
|
| Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno." |
|
| 14 |
|
| "Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. |
|
| 15 |
|
| Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. |
|
| 16 |
|
| Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao." |
|
| 17 |
|
| "Došavši k sebi, reče: 'Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! |
|
| 18 |
|
| Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: 'Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! |
|
| 19 |
|
| Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.'" |
|
| 20 |
|
| "Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. |
|
| 21 |
|
| A sin će mu: 'Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.' |
|
| 22 |
|
| A otac reče slugama: 'Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! |
|
| 23 |
|
| Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo |
|
| 24 |
|
| jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!' I stadoše se veseliti." |
|
| 25 |
|
| "A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru |
|
| 26 |
|
| pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. |
|
| 27 |
|
| A ovaj će mu: 'Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.' |
|
| 28 |
|
| A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. |
|
| 29 |
|
| A on će ocu: 'Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. |
|
| 30 |
|
| A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.' |
|
| 31 |
|
| Nato će mu otac: 'Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje - tvoje je. |
|
| 32 |
|
| No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!'" |
|
|
|
|