|
| 1 |
|
| Bijaše pak čovjek među farisejima, po imenu Nikodim, knez Jevrejski. |
|
| 2 |
|
| Ovaj dođe k Isusu noću i reče mu: Ravi! znamo da si ti učitelj od Boga došao; jer niko ne može čudesa ovijeh činiti koja ti činiš ako nije Bog s njim. |
|
| 3 |
|
| Odgovori Isus i reče mu: zaista, zaista ti kažem: ako se ko nanovo ne rodi, ne može vidjeti carstva Božijega. |
|
| 4 |
|
| Reče Nikodim njemu: kako se može čovjek roditi kad je star? eda li može po drugi put ući u utrobu matere svoje i roditi se? |
|
| 5 |
|
| Odgovori Isus: zaista, zaista ti kažem: ako se ko ne rodi vodom i Duhom, ne može ući u carstvo Božije. |
|
| 6 |
|
| Što je rođeno od tijela, tijelo je; a što je rođeno od Duha, duh je. |
|
| 7 |
|
| Ne čudi se što ti rekoh: valja vam se nanovo roditi. |
|
| 8 |
|
| Duh diše gdje hoće, i glas njegov čuješ, a ne znaš otkuda dolazi i kuda ide; tako je svaki čovjek koji je rođen od Duha. |
|
| 9 |
|
| Odgovori Nikodim i reče mu: kako može to biti? |
|
| 10 |
|
| Isus odgovori i reče mu: ti si učitelj Izrailjev, i to li ne znaš? |
|
| 11 |
|
| Zaista, zaista ti kažem da mi govorimo što znamo, i svjedočimo što vidjesmo, i svjedočanstva našega ne primate. |
|
| 12 |
|
| Kad vam kazah zemaljsko pa ne vjerujete, kako ćete vjerovati ako vam kažem nebesko? |
|
| 13 |
|
| I niko se ne pope na nebo osim koji siđe s neba, sin čovječij koji je na nebu. |
|
| 14 |
|
| I kao što Mojsije podiže zmiju u pustinji, tako treba sin čovječij da se podigne, |
|
| 15 |
|
| Da nijedan koji ga vjeruje ne pogine, nego da ima život vječni: |
|
| 16 |
|
| Jer Bogu tako omilje svijet da je i sina svojega jedinorodnoga dao, da nijedan koji ga vjeruje ne pogine, nego da ima život vječni. |
|
| 17 |
|
| Jer Bog ne posla sina svojega na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spase kroza nj. |
|
| 18 |
|
| Koji njega vjeruje ne sudi mu se, a koji ne vjeruje već je osuđen, jer ne vjerova u ime jedinorodnoga sina Božijega. |
|
| 19 |
|
| A sud je ovaj što vidjelo dođe na svijet, i ljudima omilje većma tama negoli vidjelo; jer njihova djela bijahu zla. |
|
| 20 |
|
| Jer svaki koji zlo čini mrzi na vidjelo i ne ide k vidjelu da ne pokaraju djela njegovijeh, jer su zla. |
|
| 21 |
|
| A ko istinu čini ide k vidjelu, da se vide djela njegova, jer su u Bogu učinjena. |
|
| 22 |
|
| A potom dođe Isus i učenici njegovi u Judejsku zemlju, i ondje življaše s njima i kršćavaše. |
|
| 23 |
|
| A Jovan kršćavaše u Enonu blizu Salima, jer ondje bješe mnogo vode; i dolažahu te ih kršćavaše. |
|
| 24 |
|
| Jer još ne bijaše Jovan bačen u tamnicu. |
|
| 25 |
|
| Tada postade raspra među učenicima Jovanovijem i Jevrejima oko čišćenja. |
|
| 26 |
|
| I dođoše k Jovanu i rekoše mu: Ravi! onaj što bješe s tobom preko Jordana, za koga si ti svjedočio, evo on kršćava, i svi idu k njemu. |
|
| 27 |
|
| Jovan odgovori i reče: ne može čovjek ništa primati ako mu ne bude dano s neba. |
|
| 28 |
|
| Vi sami meni svjedočite da rekoh: ja nijesam Hristos, nego sam poslan pred njim. |
|
| 29 |
|
| Ko ima nevjestu ženik je, a prijatelj ženikov stoji i sluša ga, i radošću raduje se glasu ženikovu. Ova dakle radost moja ispuni se. |
|
| 30 |
|
| Onaj treba da raste, a ja da se umaljujem. |
|
| 31 |
|
| Koji odozgo dolazi nad svima je; koji je sa zemlje od zemlje je, i govori od zemlje; koji dolazi s neba nad svima je. |
|
| 32 |
|
| I što vidje i ču ono svjedoči; i svjedočanstva njegova niko ne prima. |
|
| 33 |
|
| Koji primi njegovo svjedočanstvo, potvrdi da je Bog istinit. |
|
| 34 |
|
| Jer koga Bog posla, onaj riječi Božije govori: jer Bog Duha ne daje na mjeru. |
|
| 35 |
|
| Jer otac ljubi sina, i sve dade u ruke njegove. |
|
| 36 |
|
| Ko vjeruje sina, ima život vječni; a ko ne vjeruje sina, neće vidjeti života, nego gnjev Božij ostaje na njemu. |
|
|
|
|