×

Sveta Biblija (Latin) DK 1865

Дела Aпостолска 23

1
A Pavle pogledavši na skupštinu reče: ljudi braćo! ja sa svom dobrom savjesti življeh pred Bogom do samoga ovog dana.
2
A poglavar sveštenički Ananija zapovjedi onima što stajahu kod njega da ga biju po ustima.
3
Tada mu reče Pavle: tebe će Bog biti, zide okrečeni! I ti sjediš te mi sudiš po zakonu, a prestupajući zakon zapovijedaš da me biju.
4
A oni što stajahu naokolo rekoše: zar psuješ Božijeg poglavara svešteničkoga?
5
A Pavle reče: ne znadoh, braćo, da je poglavar sveštenički, jer stoji napisano: starješini naroda svojega da ne govoriš ružno.
6
A znajući Pavle da je jedan dio sadukeja a drugi fariseja povika na skupštini: ljudi braćo! ja sam farisej i sin farisejev: za nad i za vaskrsenije iz mrtvijeh doveden sam na sud.
7
A kad on ovo reče, postade raspra među sadukejima i farisejima, i razdijeli se narod.
8
Jer sadukeji govore da nema vaskrsenija, ni anđela ni duha; a fariseji priznaju oboje.
9
I postade velika vika, i ustavši književnici od strane farisejske prepirahu se među sobom govoreći: nikakvo zlo ne nalazimo na ovome čovjeku; ako li mu govori duh ili anđeo, da se ne suprotimo Bogu.
10
A kad posta raspra velika, pobojavši se vojvoda da Pavla ne raskinu, zapovjedi da siđu vojnici i da ga otmu između njih, i da ga odvedu u oko.
11
A onu noć stade Gospod predanjga i reče: ne boj se, Pavle, jer kao što si svjedočio za mene u Jerusalimu, tako ti valja i u Rimu svjedočiti.
12
A kad bi dan, učiniše neki od Jevreja vijeću i zakleše se govoreći da neće ni jesti ni piti dokle ne ubiju Pavla.
13
A bješe ih više od četrdeset koji ovu kletvu učiniše.
14
Ovi pristupivši ka glavarima svešteničkijem i starješinama, rekoše: kletvom zaklesmo se da nećemo ništa okusiti dok ne ubijemo Pavla;
15
Sad dakle vi sa saborom kažite vojvodi da ga sjutra svede k vama, kao da biste htjeli doznati bolje za njega; a mi smo gotovi da ga ubijemo prije nego se on približi.
16
A sin sestre Pavlove čuvši ovu zasjedu dođe i uđe u oko i kaza Pavlu.
17
A Pavle dozvavši jednoga od kapetana reče: ovo momče odvedi k vojvodi, jer ima nešto da mu kaže.
18
A on ga uze i dovede k vojvodi, i reče: sužanj Pavle dozva me i zamoli da ovo momče dovedem k tebi koje ima nešto da ti govori.
19
A vojvoda uzevši ga za ruku, i otišavši nasamo, pitaše ga: šta je što imaš da mi kažeš?
20
A ono reče: Jevreji dogovoriše se da te zamole da sjutra svedeš Pavla k njima na skupštinu, kao da bi htjeli bolje ispitati za njega;
21
Ali ti ih nemoj poslušati, jer ga čekaju od njih više od četrdeset ljudi koji su se zakleli da neće ni jesti ni piti dokle ga ne ubiju; i sad su gotovi, i čekaju tvoje obećanje.
22
A vojvoda onda otpusti momče zapovjedivši mu: nikom ne kazuj da si mi ovo javio.
23
I dozvavši dvojicu od kapetana reče: pripravite mi dvjesta vojnika da idu do Ćesarije, i sedamdeset konjika i dvjesta strijelaca, po trećemu sahatu noći.
24
I neka dovedu konje da posade Pavla, i da ga prate do Filiksa sudije.
25
I napisa poslanicu u kojoj ovako govoraše:
26
Od Klaudija Lisije čestitome Filiksu pozdravlje.
27
Čovjeka ovoga uhvatiše Jevreji i šćahu da ga ubiju; ja pak dođoh s vojnicima i oteh ga doznavši da je Rimljanin.
28
I želeći doznati uzrok za koji ga krive svedoh ga na njihovu skupštinu.
29
Tada nađoh da ga krive za pitanja zakona njihova, a da nema nikakve krivice koja zaslužuje smrt ili okove.
30
I doznavši ja ugovor Jevrejski o glavi ovoga čovjeka odmah ga poslah k tebi zapovjedivši i suparnicima njegovijem da pred tobom kažu što imaju na nj. Zdrav budi!
31
A vojnici onda, kao što im se zapovjedi, uzeše Pavla i odvedoše ga noću u Antipatridu.
32
A sjutradan ostavivši konjike da idu s njim, vratiše se u oko.
33
A oni došavši u Ćesariju, predaše poslanicu sudiji i izvedoše Pavla preda nj.
34
A sudija pročitavši poslanicu zapita odakle je; i doznavši da je iz Kilikije
35
Reče: ispitaću te kad suparnici tvoji dođu. I zapovjedi da ga čuvaju u dvoru Irodovom.
Serbian Bible (Latin) DK 1865
Public Domain: (Latin) Daničić Karadžić 1865
:
Саве Нотес