Ugledavši zmiju kako mu visi na ruci, domoroci rekoše jedan drugome: „Ovaj čovek je sigurno ubica; umakao je moru, ali mu Pravda ne dozvoljava da živi.“
Ljudi su očekivali da će oteći ili da će iznenada pasti mrtav. No, kad su posle dugog čekanja videli da mu se ništa neobično nije dogodilo, promenili su mišljenje i rekli da je bog.
Posle tri meseca, ukrcasmo se na neku aleksandrijsku lađu koja je prezimila na ostrvu i koja je na sebi imala zaštitni znak blizanaca Kastora i Poluksa.
Posle tri dana, Pavle je sazvao judejske vođe. Kada su se okupili, Pavle im je rekao: „Braćo, iako nisam učinio ništa protiv našeg naroda ili običaja naših predaka, ipak su me okovali u Jerusalimu i izručili me Rimljanima.
Pošto su mu zakazali jedan dan, došli su u njegov stan u još većem broju. Pavle im je od jutra do mraka govorio i svedočio o Božijem Carstvu, ubeđujući ih o Isusu na temelju Mojsijevog Zakona i Proroka.
I kako nisu mogli da se slože, počeli su da se razilaze. Nakon toga, Pavle je dao svoj sud: „Sveti Duh je rekao istinu vašim precima preko proroka Isaije:
Jer je otvrdnulo srce ovoga naroda, uši su svoje začepili, oči su svoje zatvorili, da očima ne vide, da ušima ne čuju, da srcem ne razumeju i obrate se, da ih ja iscelim.’