|
| 1 |
|
| Ne budite, braćo moja, mnogi učitelji, znajući da ćemo biti strože suđeni! |
|
| 2 |
|
| Svi naime posrćemo u mnogome. Ako tko u riječi ne posrće, taj je savršen čovjek; može zauzdati i sve tijelo. |
|
| 3 |
|
| Ako li konjima stavimo uzde u usta da nam se pokoravaju, tada upravljamo cijelim njihovim tijelom. |
|
| 4 |
|
| Gle i lađe, iako su velike i silni ih vjetrovi gone, a bivaju usmjeravane malim kormilom kamo god hoće kormilareva volja. |
|
| 5 |
|
| Tako je i jezik malen ud, a ipak čini velike stvari. Gle, mala vatra, a koliku šumu spali! |
|
| 6 |
|
| I jezik je vatra, svijet nepravde. Jezik među našim udovima kalja sve tijelo i pali kolo našega života, sam zapaljen od pakla. |
|
| 7 |
|
| Doista, sve životinje? zvijeri, ptice, gmazovi i morske živine? mogu se ukrotiti i bivaju ukroćene od čovjeka, |
|
| 8 |
|
| a jezik nitko od ljudi ne može ukrotiti, to nemirno zlo, puno smrtonosnoga otrova. |
|
| 9 |
|
| Njime blagoslivljamo Boga i Oca, i njime proklinjemo ljude koji su stvoreni na Božju sliku. |
|
| 10 |
|
| Iz istih usta izlazi blagoslov i kletva. Braćo moja, ne smije se to događati. |
|
| 11 |
|
| Može li izvor iz istoga otvora točiti slatko i gorko? |
|
| 12 |
|
| Može li, braćo moja, smokva rađati masline ili trs smokve? Tako ne može ni slani izvor učiniti vodu slatkom. |
|
| 13 |
|
| Tko je među vama mudar i pametan? Neka pokaže dobrim življenjem svoja djela u mudroj krotkosti! |
|
| 14 |
|
| Ako li gajite gorku zavist i svadljivost u svojemu srcu, ne hvalite se i ne lažite protiv istine! |
|
| 15 |
|
| To nije mudrost što silazi odozgo, nego zemaljska, putena, đavolska. |
|
| 16 |
|
| Jer gdje je zavist i svađa, ondje je nered i svako zlo djelo. |
|
| 17 |
|
| A mudrost odozgo jest najprije čista, onda mirotvorna, obazriva, poslušna, puna milosrđa i dobrih plodova, nepristrana, nelicemjerna. |
|
| 18 |
|
| A plod pravde siju u miru oni koji čine mir. |
|
|
|
|