Ovo žrijebom dopade Manašeu – zato što je bio prvorođeni Josipov sin. Makiru, Manašeovom prvorođenom sinu, ocu Gileadovu pripao je Gilead i Bašan, jer je bio ratnik.
I ostali sinovi Manašeovi žrijebom su dobili dio po rodovima njihovim; naime sinovi Abiezerovi, sinovi Hekelovi, sinovi Asrielovi, sinovi Šekemovi, sinovi Heferovi i sinovi Šemidini. Jer bili su potomci Manašeovi, sina Josipova, po svojim rodovima.
Ali Selofhad, sin Hefera, sina Gileada, sina Makirova, sina Manašeova, nije imao sinova, nego samo kćeri. Ovo su imena njegovih kćeri: Mahla, Noa, Hogla, Milka i Tirsa.
One stadoše pred svećenika Eleazara i Jošuu, sina Nunova, i pred glavare pa rekoše: „Gospod je zapovjedio Mojsiju da i nama dâ baštinu među braćom našom!” I dodijeliše im baštinu među braćom njihova oca, po zapovijedi Gospodnjoj.
Potom se granica spuštala do potoka Kane. Gradovi južno od potoka pripadali su Efrajimu, usred Manašeovih gradova. No granica Manašea išla je sjeverno od potoka i završavala kraj mora.
A Manašeu je dopalo u području Jisakara i Ašera: Bet Šean sa njegovim naseljima, stanovnici En Dora i njihova naselja, stanovnici Megida i njihova naselja, i tri uzvišenja.
I Josipovi sinovi su razgovarali sa Jošuom govoreći: „Zašto si nam baštinu dao prema jednom žrijebu, i zašto si nam dao samo jedan dio, kad je nas mnogo i Gospod nas je silno blagosiljao do sada?”
Tad im Jošua odgovori: „Kad ste narod veliki, onda idite gore u šumu i iskrčite sebi zemlje u području Perišana i Refaimovaca, ako su vam brda Efrajimova pretijesna!”
Potom sinovi Josipa odvratiše: „Brda nam nisu dovoljna; ali svi Kanaanci koji žive u ravnici imaju željezna bojna kola, oni u Bet Šeanu i njegovim naseljima, i oni u ravnici Jezreel!”
nego će vam i ovo područje gdje je šuma pripasti. Iskrčite ga i obronci će pripadati vama, jer ćete protjerati Kanaance iako su silni i imaju željezna bojna kola!”