I dogodilo se, kad su svi kraljevi amorejski koji su bili na zapadnoj strani Jordana i svi kraljevi kanaanski koji su bili uz more, čuli da je GOSPOD osušio vode jordanske pred sinovima Izraelovima sve dok nisu prešli preko, da im je srce utrnulo i nestalo je duha u njima zbog sinova Izraelovih.
A ovo je razlog zašto je Jošua obavio obrezanje: sav narod koji je izašao iz Egipta, muškarci, baš svi ratnici, pomrli su po putu u pustinji nakon što su izašli iz Egipta.
Jer su sinovi Izraelovi četrdeset godina hodali pustinjom dok nisu bili istrijebljeni svi ratnici koji su izašli iz Egipta zato što nisu bili poslušni glasu GOSPODA, njima se GOSPOD zakleo da im neće pokazati zemlju za koju se GOSPOD zakleo očevima njihovim da će im je dati, zemlju kojom teče med i mlijeko.
I mana je prestala padati sutradan nakon što su jeli od pohranjenog žita one zemlje. Tako sinovi Izraelovi nisu više imali mane, nego su te godine jeli od uroda zemlje kanaanske.
I dogodilo se, kad je Jošua bio kod Jerihona, da je podigao oči svoje i pogledao, i gle, čovjek stoji nasuprot njemu s isukanim mačem u ruci svojoj. I Jošua je došao k njemu te mu rekao: “Jesi li ti za nas ili za naše protivnike?”
A on je rekao: “Ne, nego sam došao sada kao zapovjednik vojske GOSPODNJE.” Nato je Jošua pao na lice svoje i iskazao štovanje te mu rekao: “Što kaže moj gospodin svome slugi?”