Pa kad zatrube u ovnujski rog, neka tada narod, čim čuje glas trube, podigne iza glasa bojnu viku; tada će se zidovi gradski srušiti, a narod neka uđe, svaki upravo ondje gdje stoji!”
Tada pozva Jošua, Nunov sin, svećenike i zapovjedi im: “Dignite kovčeg zavjetni, a sedam svećenika neka nosi sedam truba od rogova pred kovčegom Gospodnjim!”
I kad je Jošua bio izdao tu zapovijed narodu, pođe sedam svećenika, koji su nosili pred Gospodinom sedam truba od rogova, i zatrube u trube, dok je kovčeg Saveza Gospodnjega išao za njima.
Tada Jošua zapovjedi narodu: “Vi ne smijete podići bojnu viku i nemojte da vam se čuje glas, i nijedna riječ ne smije izići iz vaših usta dok vam ja ne kažem: Vičite! Tada podignite bojnu viku!”
Se- dam svećenika, koji su nosili sedam truba od rogova pred kovčegom Gospodnjim, koračalo je uz jednako trubljenje truba. Ratnici su išli pred njima, a ostali je narod išao za kovčegom Gospodnjim, dok su se trube jednako razlijegale.
Ali grad sa svim što je u njemu mora se posvetiti zakletvi za Gospodina. Samo bludnica Rahaba mora ostati na životu sa svima koji su kod nje u kući, jer je sakrila uhode koje smo bili poslali.
Ali se zakletoga čuvajte, da ne prisvojite što sebi od zakletoga, premda ste to posvetili zakletvi! Time biste na tabor Izrćlov navukli zakletvu i svalili ga u nesreću.
Tada podiže narod bojnu viku, te zatrubiše u trube. I kad narod začu glas truba i podiže bojnu viku iza glasa, tada se srušiše zidovi, i narod prodre u grad, svaki upravo ondje gdje je stajao. Tako zauzeše grad.
Onoj dvojici ljudi, koji su bili uhodili zemlju, zapovjedi Jošua: “Idite u kuću bludnice i izvedite otamo ženu sa svom njezinom svojtom, kako ste joj se zakleli!”
I mladi ljudi, uhode, ođoše i izvedoše Rahabu, njezina oca, majku, braću i svu njezinu svojtu. Sve njezine rođake izvedoše i pustiše ih izvan tabora izrćlskoga.
A bludnicu Rahabu, s njezinom obitelji i sa svom njezinom svojtom, ostavi Jošua na životu, i tako ostade među Izrćlcima do dana današnjega, jer je bila sakrila glasnike koji su, po nalogu Jošuinu, uhodili Jerihon.
U to vrijeme izreče Jošua ovo prokletstvo: “Proklet neka je pred Gospodinom čovjek koji se usudi opet sagraditi grad Jerihon! Za cijenu svog prvorođenca neka mu postavi temelj i za cijenu najmlađega svog sina neka mu stavi vrata!”