I dogodilo se, kad su o tome čuli svi kraljevi koji su bili s ove strane Jordana, u brdima i u dolinama i po svim obalama Velikoga mora nasuprot Libanonu: Hetiti i Amorejci, Kanaanci i Perižani, Hivijci i Jebusejci,
i sve ono što je učinio dvojici kraljeva amorejskih koji su bili s one strane Jordana, Sihonu, kralju hešbonskom, i Ogu, kralju bašanskom koji je bio u Aštarotu.
Zato su nam naše starješine i svi stanovnici naše zemlje rekli govoreći: ‘Uzmite sa sobom namirnice za put i pođite im u susret te im recite: Mi smo sluge vaše, stoga sada sklopite pakt s nama.’
A ovi su vinski mjehovi koji su, kad smo ih napunili bili novi, a gle, poderali su se; i ovo je odjeća naša i obuća naša koja je postala stara zbog jako dugog puta.”
Ali sinovi Izraelovi ih nisu udarili, zato što su im se knezovi zajednice bili zakleli GOSPODOM, Bogom Izraelovim. I sva je zajednica mrmljala protiv knezova.
Nato su oni odgovorili Jošui i rekli: “Zato što je slugama tvojim bilo jasno rečeno kako je GOSPOD, Bog tvoj, zapovjedio Mojsiju, svome slugi, da vam podari svu ovu zemlju i da uništi ispred vas sve stanovnike ove zemlje; stoga smo se jako uplašili za svoje živote zbog vas pa smo ovako učinili.
I toga dana postavio ih je Jošua da budu drvosječe i vodonoše za zajednicu i za žrtvenik GOSPODNJI baš na mjestu koje on treba izabrati, sve do dana današnjega.