Vikao je jakim glasom: „Pade, pade veliki Babilon (bludnica) i postade boravište zlih duhova, stanište za svakog nečistog duha, stanište za svaku nečistu pticu, stanište za svaku nečistu i odvratnu životinju,
jer su se svi narodi opili od vina srdžbe njene bludnosti; zemaljski carevi s njom su bludničili, a zemaljski trgovci su se obogatili od njene velike raskoši.”
Koliko se hvalila svojom raskoši, toliko joj zadajte muke i jada, jer u svom srcu govori: Sjedim kao carica i nisam udovica, a jada nikad neću osjetiti!
robu od zlata, od srebra, od dragog kamenja i biserja, od finog lana, od grimiza, od svile, od skrleta, od svakovrsnog mirisnog drveta; svakakvih predmeta od bjelokosti, svakakvih predmeta od skupocjenog drveta, od mjedi, od željeza, od mermera;
ni cimeta, ni balzama, ni miomirisa, ni pomasti, ni tamjana, ni vina, ni ulja, ni finog brašna, ni pšenice, ni goveda, ni ovaca, ni konja, ni kočija, ni robova, ni živih ljudi.
Posipali su svoje glave prašinom te u plaču i naricanju vikali: „Jao, jao, velikog li grada! U tebi se bogatstvom tvojim obogatiše svi što svojim lađama plove morima! U jednom času postade pust!”
Zatim jedan snažan anđeo podigne kamen, sličan velikom mlinskom kamenu, i baci ga u more govoreći: „Tako će iznenadnom propašću biti srušen veliki grad Babilon, i nikad ga više neće biti!”
„Glas harfista, pjevača, svirača i trubača više se u tebi neće čuti! U tebi se više nikad neće naći majstori bilo kojeg zanata! Zvuk mlina se u tebi više nikad neće čuti!
Svjetlost svjetiljke u tebi više nikad neće sijati! Glas mladoženje i mlade se u tebi više nikad neće čuti! Tvoji trgovci bili su veliki na zemlji i tvojim vračanjem zavedeni su svi narodi.