Ali kad je i Gileadova žena rodila, i kad odrastoše njeni sinovi, oni otjeraju Jiftaha, poručivši mu: „Nećeš baštiniti u domu našeg oca, jer si ti sin druge žene!”
I starješine Gileada odgovoriše: „Zato se obraćamo tebi, da pođeš sa nama i da se boriš protiv Amonaca, i da budeš naš vođa – poglavar nad svima što u Gileadu žive!”
A amonski kralj odgovori Jiftahovim glasnicima: „Zato što je Izrael uzeo moju zemlju kad je izlazio iz Egipta, od Arnona do Jaboka i sve do Jordana. Vrati mi zemlju u miru!”
Tad je Izrael poslao glasnike kralju Edomaca i molio: ‘Pusti me da prođem kroz tvoju zemlju!’ Ali edomski kralj im to nije dozvolio. I kralja Moabaca su pitali isto, ali ih i on odbi.
Tako je Izrael ostao u Kadešu i lutao pustinjom, zaobišao je zemlju Edomaca i zemlju Moabaca i došao sa istoka do zemlje moapske, jer je Arnon granica Moabaca.
Ali Gospod, Bog Izraela, preda Sihona sa svim narodom njegovim u ruke Izraelu, tako da ih potuku. Tako Izrael zauzme svu zemlju Amorejaca koji su živjeli na tom području.
A pošto je Izrael tri stotine godina živio u Hešbonu i njegovoj okolini, u Aroeru i okolnim mjestima, i u svim gradovima koji leže na Arnonu, zašto ih tada niste oteli od Izraelaca, u danima onim?
Nisam se ogriješio o tebe, nego ti meni zlo činiš time što si poveo rat protiv mene! Neka Gospod, Sudac, presudi danas između Izraelovih sinova i Amonovih sinova!”
I porazio ih je sve od Aroera do samog Minuta, u dvadeset gradova, i sve do Abel-Keramima, u jednom velikom boju. Tako Izraelovi sinovi osramotiše Amonove sinove.
A kada se Jiftah vratio svojoj kući u Mispu, gle, izađe mu kćerka u susret s bubnjevima i sviralama. A to mu bijaše jedino dijete, nije imao sina ni drugu kćer.
A kada ju je ugledao, pokida haljine sa sebe govoreći: „Ah kćeri moja, kako me žalostiš i patiš! Jer sam otvorio svoja usta i obećao Gospodu, i to ne mogu prekršiti!”
A ona mu odgovori: „Oče, ako si obećao Gospodu, onda mi učini to što si obećao, nakon što ti je Gospod dao da se osvetiš neprijateljima svojim, Amoncima!”