U ono vrijeme nije bilo kralja u Izrćlu. Tada je Danovo pleme tražilo sebi baštinski posjed, gdje bi se nastanilo: jer mu dotad nije bila još dopala baština među plemenima Izrćlovim.
Zato poslaše Danovi sinovi iz svojega plemena pet ljudi, ljude osobito valjane, iz graničnoga područja, iz Sore i Eštaola, da uhode i upoznaju zemlju. Oni im rekoše: “Idite i uhodite zemlju!” I oni dođoše u Efrajimovu goru, do Mikine kuće, gdje prenoćiše.
Tako pođe dalje tih pet ljudi, dođoše u Laiš i vidješe da ljudi što su tamo prebivali žive po običaju Sidonaca: bezbrižno, tiho i mirno. Nijedan nije zametao kavge. Moglo se je nesmetano uživati u svom posjedu. Bili su daleko od Sidonaca i s ostalim svijetom nisu imali nikakva dodira.
Oni odgovoriše: “Ustajte, idimo na njih! Jer vidjesmo zemlju koja je doista vrlo dobra. Hoćete li još biti neodlučni? Ne budite neodlučni u tome da se tamo zaputite, tamo odete i zaposjednete zemlju!
Kad dođete tamo, naći ćete bezbrižan narod, zemlju vrlo prostranu? Bog je daje u vaše ruke? i mjesto kojemu ne nedostaje ništa od onoga što ima na zemlji.”
Petorica ljudi, koji su bili uhodili zemlju Laiš, obratiše se svojoj braći ovim riječima: “A znate li da se u ovim kućama nalaze efod, terafi i rezan i liven lik? Sada gledajte što ćete činiti.”
Petorica ljudi, koji su bili uhodili zemlju i ovamo došli, uđoše gore i uzeše rezani lik, efod, terafe i liveni lik, dok je svećenik ostao kod šest stotina naoružanih ljudi pred vratima.
Oni mu odgovoriše: “Tiho, stavi ruku na usta, pođi s nama i budi naš otac i svećenik! Je li bolje za te da budeš svećenik u kući samo jednoga čovjeka ili svećenik jednog plemena u Izrćlu?”
On odgovori: “Mojega boga, što sam ga načinio, uzeli ste mi zajedno sa svećenikom i otišli ste. Što mi još osta? Kako me možete još pitati: Što ti je?”
A oni odvedoše sa sobom Mikino djelo i svećenika koji je bio kod njega, i dođoše u Laiš, gdje su prebivali tihi i mirni ljudi, pobiše ih oštricom mača, spališe grad ognjem,
a nitko mu ne dođe u pomoć jer je ležao daleko od Sidona i nije imao dodira s ostalim svijetom. Ležao je naime u dolini kod Bet-Reoba. Kad su poslije opet sazidali grad, naseliše se tamo
I Danovi sinovi namjestiše sebi onaj rezani lik i Jonatan, sin Geršona, Manašeova sina, i njegovi sinovi bili su svećenici plemena Danova sve do vremena kad je zemlja bila odvedena u ropstvo.