Tad muž pođe za njom, kako bi razgovarao sa srcem njenim i kako bi je vratio sebi; i sa sobom povede slugu i dva magarca. Tad ga ona uvede u kuću svoga oca, a kada ga je ugledao njen otac, radosno ga dočeka.
Tad muž ustade i htjede poći sa slugom i prilježnicom, ali mu punac, otac mlade žene, reče: „Gle, primiče se večer, sad će pasti mrak. Prenoći ovdje, gle, noć će uskoro pasti, zanoći ovdje i veseli se! A onda pođite rano ujutro na put, da sretno dođeš kući!”
No gle, baš se tada jedan starac vraćao navečer sa polja, i on bijaše sa gorja Efrajim, također stranac u Gibei; no ljudi toga mjesta bijahu Benjaminovci.
A ovaj mu odgovori: „Putujemo iz Betlehem-Jude na samu granicu gorja Efrajim, odatle dolazim. Putovao sam do Betlehem-Jude, a sada idem do kuće Gospodnje, ali niko me ne prima u kuću!
I dok su se veselili, gle, tad muškarci iz grada, Belialovi sinovi, opkole kuću i počnu udarati o vrata, govoreći starcu, domaćinu: „Izvedi čovjeka koji je došao u tvoj dom da mu priđemo!”
Gle, ja imam kćer, djevicu, i ovaj čovjek ima prilježnicu. Njih ću vam izvesti, nad njima se silite i činite što vam je volja; ali nemojte se ogriješiti o ovog čovjeka!”
No ljudi ga nisu htjeli poslušati. Tad čovjek uzme svoju prilježnicu pa je izvede na ulicu; i oni se počeše silit nad njom, i cijelu noć su je zlostavljali, i pustiše je tek kad se pojavi jutarnje rumenilo.
Ko god to vidje, reče: „Ovako se nešto nije dogodilo niti se vidjelo od onda kada su Izraelovi sinovi izašli iz Egipta pa sve do dana današnjeg. Sad razmislite o ovome, posavjetujte se i govorite.”