“Recite, molim vas, na uši svih muškaraca šekemskih: što vam je bolje, da nad vama vladaju svi sinovi Jerubaalovi, što je sedamdeset osoba, ili da jedan kraljuje nad vama? Sjetite se i da sam ja vaša kost i vaše meso!”
Zatim su braća njegove majke izgovorili sve ove riječi o njemu na uši svim ostalim šekemskim muškarcima pa su se srca njihova priklonila da slijede Abimeleka; jer su govorili: “On je naš brat!”
Zatim je došao u dom oca svoga u Ofri i pogubio svoju braću, sinove Jerubaalove, sedamdeset osoba, na jednom kamenu. No preostao je samo Jotam, najmlađi sin Jerubaalov, jer se sakrio.
A kada su to dojavili Jotamu, on je otišao te stao na vrh gore Gerizima i podigao glas svoj i povikao i rekao im: “Čujte me, vi muškarci šekemski, da vas Bog može čuti!
Nato je glog rekao stablima: ‘Ako me vi uistinu pomažete sebi za kralja, tada dođite i pouzdajte se u moju sjenu. Ako li nećete, neka iz gloga plane oganj i proždrije cedrove libanonske!’
Stoga sada, ako ste učinili po istini i iskrenosti kad ste Abimeleka učinili kraljem, i ako ste dobro postupili s Jerubaalom i njegovim domom, te mu učinili prema onome što zaslužuju njegove ruke;
a vi ste danas ustali protiv doma oca mojega i pogubili ste njegove sinove, sedamdeset osoba na jednom kamenu, te ste postavili Abimeleka sina sluškinje njegove za kralja nad muškarcima šekemskim zato što je on vaš brat.)
Ako li niste, neka oganj izađe iz Abimeleka i proždrije muškarce šekemske i dom Milov i neka izađe oganj iz muškaraca šekemskih i iz doma Milova i proždrije Abimeleka!”
da bi ih zadesila okrutnost počinjena nad sedamdeset Jerubaalovih sinova i da bi njihova krv pala na njihova brata Abimeleka, koji ih je pogubio, i na muškarce šekemske koji su mu pomagali da ubije svoju braću.
I muškarci šekemski postavili su mu zasjede po vrhovima gora te su pljačkali svakoga tko bi prošao pored njih tim putem. I to je bilo dojavljeno Abimeleku.
I otišli su u polja i obrali svoje vinograde i izgazili grožđe te napravili veselje. Zatim su ušli u dom Boga svojega pa su jeli i pili te proklinjali Abimeleka.
Tada je Gaal, Ebedov sin, rekao: “Tko je Abimelek i tko je Šekem da mu služimo? Nije li on sin Jerubaalov? I nije li Zebul, njegov službenik? Služite ljudima Hamora, oca Šekemova! Jer zašto da mi služimo njemu?
I dogodit će se, da ujutro čim se sunce podigne, ti urani i postavi se na grad. I gle, kada on i narod što je s njim izađu protiv tebe, tada ti učini njima što ti pruže okolnosti.”
Tada mu je Zebul rekao: “Gdje su ti sada usta kojima si govorio: ‘Tko je Abimelek da mu služimo?’ Nisu li to ljudi koje si prezirao? Izađi sada molim i bori se s njima.”
Zato je on uzeo te ljude i podijelio ih u tri čete pa je postavio zasjedu u polju. I pogledao je, i gle, narod je izlazio iz grada. Tada je ustao na njih i potukao ih.
Zatim je Abimelek i četa koja je bila s njim navalila i stala na ulazu kod gradskih vrata, a druge dvije družine navalile su na sve one ljude koji su bili u polju pa su ih pogubile.
Nato se Abimelek popeo na goru Zalmon, on i svi ljudi koji su bili s njim. Zatim je Abimelek uzeo sjekiru u ruke svoje te odsjekao granu sa stabla pa je podigao i stavio sebi na rame. A ljudima koji su bili s njim je rekao: “Što ste vidjeli da sam ja učinio, učinite brzo tako kako sam i ja učinio.”
I svi su ljudi isto tako odsjekli svatko sebi granu te su pošli za Abimelekom pa su ih naslagali na tvrđu te su tvrđu nad njima zapalili ognjem. Tako da su izginuli svi ljudi iz kule šekemske, oko tisuću muškaraca i žena.
Nato je on brzo pozvao svoga momka štitonošu i rekao mu: “Izvuci mač svoj i ubij me da ljudi ne kažu za mene: ‘Žena ga je pogubila.’ ” Tada ga je njegov momak proboo te je on umro.