Tada je Ruta Moapka rekla Noemi: “Dopusti mi da sada odem u polje i pabirčim klasje za onim u čijim očima nađem milost.” A ona joj je rekla: “Idi, kćeri moja!”
I ona je otišla te došla u polje te počela pabirčiti za žeteocima. A slučajnost ju je dovela na dio polja koje je pripadalo Boazu, koji je bio iz roda Elimelekova.
I ona što je rekla: ‘Molim te, dopusti mi pabirčiti i sakupljati između snopova za žeteocima?’ Tako je došla i ostala od jutra sve dosad; samo se kratko zadržala u kući.”
Neka oči tvoje budu na polju kojeg oni žanju pa idi za njima. Nisam li naredio mladićima da te ne diraju? A kad ožedniš, idi k posudama i pij što mladići zahvate.”
Nato je ona pala na lice svoje te se poklonila do zemlje i rekla mu: “Zašto sam našla milost u očima tvojim da si me zapazio budući da sam ja tuđinka?”
A Boaz joj je odgovorio i rekao: “Potpuno sam upoznat o svemu što si učinila za svoju svekrvu nakon smrti svoga muža; i kako si ostavila oca svoga i majku svoju i svoju rodnu zemlju te došla k narodu kojega dosada nisi poznavala.
Nato je ona rekla: “Neka nađem naklonost u tvojim očima, gospodaru moj, jer si me utješio i jer si prijateljski govorio sluškinji svojoj, premda ja i nisam kao jedna od tvojih sluškinja.”
Tada joj je Boaz rekao: “Za vrijeme ručka dođi ovamo i jedi od ovog kruha i umoči svoj zalogaj u ocat!” I ona je sjela pokraj žetelaca, a on joj je pružio pržena zrnja te je jela i nasitila se pa otišla.
I ona je to uzela i otišla u grad, a njena svekrva je vidjela što je napabirčila. Tada je ona izvadila i dala njoj što joj je ostalo nakon što se nasitila.
Zatim joj je svekrva rekla: “Gdje si pabirčila danas? Gdje si radila? Neka je blagoslovljen onaj koji te je zapazio!” Zatim je ona objasnila svojoj svekrvi kod koga je radila te je rekla: “Čovjeku kod koga sam danas radila ime je Boaz.”
Zatim je Noemi rekla svojoj snasi: “Blagoslovljen neka bude od GOSPODA onaj koji ne uskraćuje samilost svoju ni živima ni mrtvima!” A Noemi joj je rekla: “Taj je čovjek bliski rođak; jedan od naših najbližih.”