A Boaz ode do gradskih kapija pa tamo sjedne; i gle, tad prođe onaj rođak, čovjek o kojem je Boaz govorio. Tad ga Boaz pozove: „Dođi i sjedi ovamo ti takav i takav!” I on priđe i sjedne.
Zato sam ti htio ovo predložiti: ako ga hoćeš otkupiti onda to učini pred stanovnicima i starješinama moga naroda; ali ako ga nećeš otkupiti, onda mi to reci da znam; jer nema nikoga ko bi ga mogao otkupiti prije tebe. A ja to pravo imam poslije tebe.” A ovaj odgovori: „Ja ću ga otkupiti!”
Ali od starina je bio običaj u Izraelu da se stvar pri otkupu i razmjeni potvrdi ovako: jedan bi skinuo svoju cipelu i dao drugome. To je bila potvrda u Izraelu.
Tad Boaz poruči starješinama i cijelom narodu: „Vi danas svjedočite da sam sve ono što je pripadalo Elimeleku otkupio iz Noemine ruke, i sve što bijaše Kiljonovo i Maklonovo.
Uz to sam Rutu, Moapku, uzeo za ženu, da ponovo zaživi ime preminulog na njegovoj baštini, i da njegovo ime ne nestane između braće njegove i u kapijama njegovog mjesta. Vi ste danas svjedoci!”
Tad starješine i cijeli narod kraj kapija rekoše: „Svjedočimo! Neka Gospod učini ženu koja dolazi u tvoj dom poput Lee i Rahele, koje izgradiše dom Izraela! Osnaži se u Efrati i utemelji ime svoje u Betlehemu!
Taj će ti sada veseliti dušu i brinut će se o tebi u tvojoj starosti; jer ga rodi tvoja snaha, ona koja te ljubi, ona koja ti vrijedi više od sedam sinova!”