Tada je Boaz uzašao na gradska vrata i ondje sjeo. I gle, prolazio je onuda onaj rođak o kome je govorio Boaz koji mu je i uto rekao: “Ej, ti čovječe, svrati malo i sjedni ovdje!” I on je svratio i sjeo.
A ja sam ti mislio predložiti, govoreći ti: kupi je pred ovim stanovnicima i pred starješinama moga naroda. Ako je želiš otkupiti, otkupi je; ako je ne želiš otkupiti, kaži mi kako bih znao. Jer je nitko ne može otkupiti osim tebe, a ja sam poslije tebe.” Nato je onaj rekao: “Ja ću je otkupiti.”
Zatim je Boaz rekao: “Taj dan kad iz ruke Noemine kupiš polje, moraš je kupiti i od Rute Moapke, pokojnikove žene, da se pokojniku podigne ime na baštini njegovoj.”
A ovo je bio običaj od davnine u Izraelu glede otkupljivanja i glede zamjene: da se sve to potvrdi, čovjek bi izuo svoju obuću i dao je svom bližnjem. I to je bilo svjedočanstvo u Izraelu.
Tada je Boaz rekao starješinama i svemu narodu: “Vi ste danas svjedoci da sam ja kupio iz ruke Noemine sve ono što je bilo Elimelekovo i sve što je bilo Kilionovo i Mahlonovo.
Štoviše kupio sam za ženu Rutu Moapku, ženu Mahlonovu, da podignem ime pokojniku na njegovoj baštini da se ime pokojnikovo ne bi zatrlo među braćom njegovom i s gradskih vrata mjesta njegova. Vi ste danas svjedoci.”
Tada je sav narod koji je bio na gradskim vratima i starješine rekli: “Svjedoci smo! GOSPOD neka učini da žena koja ulazi u dom tvoj sliči Raheli i Lei, koje su obje sagradile dom Izraelov! A ti se obogati u Efrati i budi ugledan u Betlehemu!