Ahija, sin Ahitoba, brata Ikaboda, Pinhasov unuk, praunuk Elija, Gospodnjeg svećenika u Šilu, nosio je oplećak. No narod nije znao da je Jonatan otišao.
A između klanaca, gdje je Jonatan namjeravao prijeći ka filistejskoj straži, bijahu dvije strme stijene, jedna s ove strane, a druga s druge strane; jednu su zvali Boses, a drugu Sene.
Jonatan reče svome štitonoši: „Hajdemo do straže ovih neobrezanih! Možda će Gospod kroz nas djelovati; jer Gospodu nije teško spasiti kroz mnoge ili tek sa njih malo!”
A muškarci koji su bili na straži pozovu Jonatana i njegovog štitonošu govoreći: „Uspnite se gore ka nama, hoćemo vam nešto pokazati!” Tad Jonatan poruči štitonoši: „Kreni za mnom; jer Gospod ih je predao u ruke Izraela!”
Tad zavlada strah u taboru, na poljima i među narodom. Strah obuze i one na straži, čak i one koju su otišli u pljačku; zemlja se strese, i zavlada strah Božiji.
Tad Šaul reče narodu koji je bio uz njega: „Pogledajte, izbrojte one koji su nas napustili!” I kad su izbrojali, primijete da nema Jonatana i njegovog štitonoše.
No, odmetnuše se i oni Jevreji koji bijahu kod Filistejaca i koji su sa njima otišli gore u tabor; priključiše se Izraelcima koji su bili sa Šaulom i Jonatanom.
No izraelski muškarci bijahu veoma umorni toga dana, i Šaul pozove narod govoreći: „Neka je proklet onaj čovjek koji bude jeo prije mraka, do onoga trena dok se ne osvetim svojim neprijateljima!” I niko nije jeo poslije tih riječi.
Ali Jonatan nije čuo kletvu koju izreče njegov otac; ispruži vrh svoga štapa, koji je nosio u rukama, i umoči ga u saće, i malo stavi i u usta; tad mu oči zasjaše.
Izvijeste o ovome Šaula govoreći: „Gle, narod se ogriješio o Gospoda, jer jede krvavo meso!” A on odgovori: „Nevjerno ste se ponijeli! Odmah dokotrljajte veliki kamen k meni!”
I Šaul nastavi govoriti: „Zađite u narod i poručite svima neka dovedu svoje ovnove i ovce; ovdje ih zakoljite i onda jedite, da ne griješite pred Gospodom time što jedete meso i krv!” Tad sav narod, svi koji su bili tu, dovedu ono što su imali, i te noći zakolju životinje.
I Šaul reče: „Hajdemo dolje dok je noć, za Filistejcima, da ih pljačkamo sve dok ne svane, da nijedan od njih ne ostane!” Ovi odgovore: „Čini sve što ti se čini dobrim!” Ali svećenik odvrati: „Hajdemo se približiti Bogu ovdje!”
Jer tako mi života Gospodnjeg, koji je spasio Izrael, čak da je kriv i moj sin Jonatan, zasigurno će morati umrijeti!” Tad mu iz naroda ne odgovori niko.
I Šaul reče Jonatanu: „Šta si učinio?” Tad mu Jonatan prizna govoreći: „Samo sam okusio malo meda vrhom štapa koji sam nosio u rukama, i gle, sad trebam umrijeti!”
Ali narod poviče Šaulu: „Zar da Jonatan umre, on koji je Izraelu donio ovo veliko spasenje? Daleko to bilo od nas! Tako nam Gospodnjeg života, neka ne padne nijedna dlaka sa njegove glave na tlo, jer on je ovoga dana djelovao s Bogom!” Tako je narod iskupio Jonatana da ne umre.
No kada je Šaul preuzeo vlast nad Izraelom, povede boj protiv svih svojih neprijatelja u okruženju; protiv Moabaca, Amonaca, Edomaca, protiv kraljeva Sobe i Filistejaca; i gdje god se okrenuo, odnosio bi pobjedu.