Jednoga dana reče Gospodin Samuelu: “Dokle ćeš još žaliti za Šaulom, kad ga ja odbacih? On ne može dalje biti kralj nad Izrćlom! Napuni rog svoj uljem, i hajde na put! Šaljem te k Jišaju iz Betlehema; jer između njegovih sinova izabrah sebi jednoga za kralja.”
Samuel učini kako mu je bio zapovjedio Gospodin. Kad dođe u Betlehem, iziđoše mu, uplašivši se, ususret starješine mjesta i upitaše: “Znači li tvoj dolazak dobro?”
On odvrati: “Da, dolazim prinijeti Gospodinu žrtvu. Posvetite se i nađite se sa mnom kod žrtve!” I Jišaja i njegove sinove dade da se posvete i pozva ih na žrtvu.
Ali Gospodin reče Samuelu: “Ne gledaj na njegovu vanjštinu i na njegovu visinu! Jer njega nisam izabrao. Ljudi ne vide. Ljudi gledaju na vanjštinu, a Gospodin gleda na srce.”
Potom reče Samuel Jišaju: “Jesu li to svi mladi ljudi?” On odvrati: “Ostao je još najmlađi; on čuva ovce.” Samuel reče Jišaju: “Pošalji po njega, te ga dovedi! Jer ne ćemo prije sjedati za stol dok on ne dođe.”
Naš gospodar treba samo progovoriti riječ. Tvoje sluge stoje ti na raspolaganju. Potražit će čovjeka koji zna svirati harfu. Kad zao duh poslan od Gospodina dođe na tebe, on će udarati u žice, i tebi će biti bolje.”
Jedan od slugu reče: “Poznajem ovdje jednoga Jišajeva sina u Betlehemu, koji umije lijepo udarati u harfu. On je hrabar junak, prokušan je ratnik, usto je mudar na riječima i lijepe je vanjštine, i Gospodin je s njim.”
I kada bi god zao duh poslan od Gospodina napao Šaula, David bi uzeo harfu i svirao bi na njoj. Šaulu bi tada bilo lakše i bolje, i zao bi duh otišao od njega.