Nato se Hana pomolila i rekla: “Raduje se srce moje u GOSPODU, rog je moj uzdignut u GOSPODU. Raširila su mi se usta nad neprijateljima mojim, zato što se radujem spasenju tvojemu.
Oni koji su bili siti za kruh se unajmljuju, a oni koji su bili gladni više nisu. Isto tako nerotkinja rađa sedmero, a ona koja ima mnogo djece postaje iznemogla.
Siromaha iz prašine podiže, i prosjaka iz gnojišta izvlači, da ih postavi među knezove i uređuje da oni baštine prijestolje slave. Jer GOSPODNJI su stupovi zemlje, i na njih je postavio svijet.
Protivnici GOSPODA, bit će satrti, s neba će na njima grmjeti. GOSPOD će suditi krajevima zemaljskim i dati snagu kralju svome te uzvisiti rog pomazaniku svome.”
A običaj svećenika prema narodu bio je ovakav: kad bi netko prinosio žrtvu, došao bi sluga svećenikov, dok se meso još kuhalo, s trozubom vilicom u ruci svojoj,
i zabadao njome u tavu ili kotlić, u kotao ili u lonac, i sve što bi se nabolo na vilicu, uzimao je svećenik za sebe. Tako su činili u Šilu svim Izraelcima koji su dolazili onamo.
Isto tako prije nego bi spalili salo, došao bi sluga svećenikov i rekao čovjeku koji je prinosio žrtvu: “Daj meso da se ispeče svećeniku! Jer on od tebe neće uzeti kuhanog mesa nego samo sirovog.”
A ako bi mu netko tada rekao: “Neka ne propuste najprije spaliti salo, a onda si uzmi koliko ti duša poželi!” Nato bi mu on odgovorio: “Ne, nego daj mi to sada! Ako li ne, uzet ću to silom.”
Tada bi Eli blagoslovio Elkanu i njegovu ženu te rekao: “Dao ti GOSPOD sjemena od te žene zbog ustupka što je posuđen za GOSPODA.” Zatim bi otišli svojoj kući.
A Eli je bio jako star, ali je čuo sve što su njegovi sinovi činili svemu Izraelu i kako su lijegali sa ženama koje su se okupljale na ulazu u Šator sastanka.
Ako čovjek sagriješi drugom čovjeku, sudac će mu presuditi. Ali ako čovjek sagriješi protiv GOSPODA, tko će se zauzeti za njega?” Ali oni nisu poslušali glasa oca svojega, zato što ih je GOSPOD htio pogubiti.
Tada je jedan Božji čovjek došao k Eliju i rekao mu: “Ovako govori GOSPOD: ‘Nisam li se jasno objavio domu oca tvoga kad su bili u Egiptu, u kući faraonovoj?
Nisam li njega odabrao između svih plemena Izraelovih da mi bude svećenik, da prinosi na moj žrtvenik, da pali kâd i da nosi efod preda mnom? I nisam li ja dao domu oca tvoga sve ognjene žrtve sinova Izraelovih?
Zašto gazite moju žrtve i moj prinos što sam ih zapovjedio u svojem obitavalištu i častiš sinove svoje više nego mene, toveći se najboljim od svih prinosa naroda moga Izraela?
Zato GOSPOD, Bog Izraelov govori: Zaista sam rekao da će dom tvoj i dom oca tvoga hoditi preda mnom zauvijek. Ali sada GOSPOD govori: Neka to bude daleko od mene! Jer ja častim one koji mene časte i oni koji mene preziru bit će obeščašćeni.
A tvoji ljudi koje neću odstraniti od žrtvenika svoga, bit će da ti oči iscrpljuju i da ti srce žaloste. I sav će podmladak doma tvoga umirati u cvijetu mladosti svoje.
A ja ću sebi podići vjernog svećenika koji će raditi u skladu s onim što je u mojem srcu i u mojem umu; i njemu ću sagraditi trajan dom, i on će hoditi pred pomazanikom mojim zauvijek.
I dogodit će se da će svaki koji ostane u domu tvojem doći i pokloniti mu se za srebrni novčić i zalogaj kruha te reći: ‘Molim te, primi me u neku od službi svećeničkih, da pojedem komad kruha.’ ”