Tako je David pobjegao iz Najota kod Rame i došao Jonatanu pa ga upitao: „Šta sam učinio? Kakva je moja krivica? Šta sam skrivio tvom ocu pa hoće da me ubije?”
A ovaj mu odgovori: „Daleko bilo, nećeš poginuti! Gle, moj otac ne čini ništa, bilo da se radi o maloj ili velikoj stvari, a da to prije ne povjeri meni. Zašto bi to otac krio od mene? Nema ništa od toga!”
I David nastavi govoriti te se zakle: „Tvoj otac jako dobro zna da sam našao milost u tvojim očima, zato će pomisliti: ‘Neka to Jonatan ne zna, da se ne žalosti!’ I doista, tako mi Gospodnjeg života i duše tvoje, samo me korak dijeli od smrti!”
A David odgovori Jonatanu: „Gle, sutra je mladi mjesec, inače bih tada trebao sjediti sa kraljem za stolom. Pusti me da odem da se skrijem na polju do treće večeri!
Ali, ako tvoj otac opazi da me nema, onda reci: ‘David me zamolio da ode u Betlehem u svoj grad, jer se tamo prinosi godišnja žrtva za cijelu porodicu.’
Ali onda pokaži milost svome sluzi, jer ti si sa mnom stupio u savez pred Gospodom. Ako li imam kakvu krivicu, ubij me, ali zašto da me vodiš svome ocu?”
Jonatan nastavi govoriti Davidu: „Tako mi Gospoda, Boga Izraela, ako sutra ili prekosutra u ovo vrijeme odem ocu i vidim da je dobronamjeran prema Davidu, i ako tada ne pošaljem po tebe ili ti ne javim,
neka onda Gospod Jonatanu učini ovo zlo ili još više! No ako moj otac smjera zlo protiv tebe, onda ću te o tome obavijestiti i pustiti da odeš u miru; i neka je Gospod uz tebe kao što je bio uz moga oca!
I gle, tada ću poslati mladića i reći: ‘Idi, traži strijele!’ Ako tada viknem mladiću: ‘Gle, strijele su sa ove strane, donesi ih!’ onda dođi; jer će to za tebe značiti mir i da nema opasnosti, tako mi Gospodnjeg života.
No desi se sutradan, dan nakon mladog mjeseca, da Davidovo mjesto opet ostane prazno, zato Šaul upita svoga sina Jonatana: „Zašto Jišajev sin nije došao jučer, a ni danas nije na gozbi?”
i molio je: ‘Ta pusti me da odem, jer prinosimo porodičnu žrtvu u gradu, moj brat mi je to poručio. Ako li sam našao milost u tvojim očima, onda mi daj koji slobodan dan da mogu vidjeti brata svoga!’ Zato nije za kraljevim stolom.”
Tad se raspali Šaulova srdžba na Jonatana, i on mu reče: „Izrode, nepokorni sine! Zar misliš da ja ne znam da si odabrao Jišajeva sina na svoju sramotu i na sramotu i žalost tvoje majke?
A David se podiže s južne strane, čim je mladić otišao i padne ničice na zemlju i tri puta se pokloni; potom se poljubiše i zajedno plakahu, ali Davidu je bilo teže.
I Jonatan reče Davidu: „Idi u miru! Kako smo se zakleli u ime Gospodnje i zarekli, neka tako među nama Gospod bude svjedok, i među mojim i tvojim potomcima dovijeka!”