I David ustane i ode, no Jonatan se vrati u grad. Potom David ode u Nob svećeniku Ahimeleku. No, Ahimelek mu, sav potresen, priđe pa ga upita: „Zašto dolaziš sam? Zašto s tobom nema nikoga?”
A David odgovori svećeniku Ahimeleku: „Kralj mi je dao zapovijed i rekao: ‘Nemoj nikome otkrivati zašto sam te poslao i šta sam ti naredio!’ Zato sam poslao ljude naokolo.
A David reče svećeniku: „Žene su nam bile jučer i prekjučer zabranjene, kao i obično kad krećemo na pohod. A krenuli smo čistih tijela, iako je ovo običan zadatak – koliko će im tek danas tijela biti čista!”
Tad mu svećenik dâ sveti hljeb, jer tamo nije bilo drugog hljeba do onog svetog, kojeg makoše ispred Gospodnjeg lica, kako bi prinijeli svježi hljeb na dan kad ovaj sklone.
I David upita Ahimeleka: „Imaš li kakav mač ili sulicu ovdje? Nisam sa sobom ponio ni mač niti kakvog oružja, takva je žurba bila oko kraljevog zadatka?”
A svećenik odgovori: „Gle, mač Golijata, Filistejca, kojeg si potukao u Terebintskoj dolini, leži tamo iza oplećka, umotan u platno. Ako hoćeš taj mač, onda ga uzmi, jer drugog ovdje nema.” A David odgovori: „Njemu nema slična; daj mi mač!”
Tad se Akišu sluge obrate govoreći: „Zar ovo nije David, kralj zemlje? Zar nije to onaj o kojem su plešući pjevali: ‘Šaul je hiljade nadvladao, no David potuče desetine hiljada?’”