Tad rekoše Davidu: „Gle, došao je dan za koji ti je Gospod govorio: ‘Gle, tvoga neprijatelja ću predati u tvoje ruke, da činiš sa njim što ti je volja!’” I David ustane, pa iz prikrajka odsječe skut Šaulova plašta.
i on se obrati svojim ljudima: „Neka Gospod dopusti da to ostane daleko od mene da činim takvu stvar, da dignem ruku na svoga gospodara, pomazanika Gospodnjeg; jer njega je Gospod pomazao!”
Pogledaj, danas vidiš svojim očima da te Gospod predao u moje ruke u pećini; i govorili su mi da te trebam ubiti, ali sam se sažalio, jer sam kazao: ‘Neću dizati ruku na moga gospodara; jer je Gospodnji pomazanik!’
A evo oče, pogledaj ovaj skut tvoga plašta u mojoj ruci! Vidi da nema nikakvog zla u mojim rukama i da nema grijeha, budući da sam samo odsjekao skut tvoga plašta i da te nisam ubio; nisam se o tebe ogriješio – a ti me uhodiš da bi me ubio!
I desilo se, kada je David završio sa besjedom koju je uputio Šaulu, da Šaul odgovori: „Nije li to tvoj glas Davide, sine?” I Šaul počne jecati i plakati,