Tada se David podiže i stiže na mjesto gdje se je utaborio Šaul. David je mogao vidjeti mjesto na kojem je ležao Šaul sa svojim vojskovođom Abnerom, Nerovim sinom. Šaul je naime ležao u vojnom logoru, a vojska se je utaborila oko njega.
Tada se David obrati Hetitu Ahimeleku i Abišaju, sinu Sarvijinu, Joabovu bratu, i upita: “Tko će sići sa mnom k Šaulu u tabor?” Abišaj odgovori: “Ja ću sići s tobom.”
Tako se David i Abišaj došuljaše noću k ljudima. Šaul je ležao i spavao u vojnom logoru. Koplje mu pokraj glave zabodeno u zemlju. Abner i vojska ležali su oko njega.
Abišaj reče Davidu: “Danas ti dade Bog tvojega neprijatelja u ruke. Zato pusti da ga pribodem njegovim kopljem za zemlju jednim jedinim udarcem. Ne trebam drugi.”
I uze David koplje i čašu za vodu pokraj Šaulove glave i udaljiše se, a da to nitko nije vidio ni opazio, i nitko se nije probudio, štoviše, svi su spavali, jer je bio došao na njih dubok, od Gospodina poslan san.
David odvrati Abneru: “Ti si ipak junak. Nitko ti u Izrćlu nije jednak. Zašto ne paziš na kralja, svojega gospodara? Netko se je ušuljao kako bi ubio kralja, tvoga gospodara.
Nije ti na čast što si učinio. Tako živ bio Gospodin, zaslužili ste smrt jer niste pazili na svojega gospodara, Gospodnjega pomazanika. Eto, gledaj gdje je kraljevo koplje i čaša za vodu što je bila pokraj njegove glave!”
Kad bi ipak moj gospodar i kralj sad poslušao riječi svog sluge! Ako te Gospodin draži na mene, pa neka dobije žrtvu! Ako li su ljudi, neka su prokleti pred Gospodinom, jer me sad izgone da mi ne bude dijela na Gospodnjem posjedu, a kažu: Idi, služi drugim bogovima!
Šaul odgovori: “Krivo sam činio. Vrati se, sine moj Davide! Jer ti ne ću više nikada zlo činiti; jer je moj život bio danas dragocjen u tvojim očima. Eto, ludo sam radio i ogriješio sam se teško.”
Gospodin plaća svakome njegovu pravdu i vjernost. Gospodin te je danas predao u moje ruke. Ali ja ne htjedoh staviti svoju ruku na Gospodnjega pomazanika.