Nato su oni rekli: “Ako otpošiljate Kovčeg Boga Izraelova, ne šaljite ga praznog nego ga svakako pošaljite natrag sa žrtvom za prijestup. Tada ćete se izliječiti i obznanit će vam se zašto se njegova ruka nije maknula od vas.”
Zatim su oni rekli: “Kakva treba biti žrtva za prijestup koju ćemo mu uzvratiti?” Odgovorili su: “Pet zlatnih šuljeva i pet zlatnih miševa prema broju filistejskih velikaša, jer je ista pošast bila na svima vama i na vašim velikašima.
Stoga, napravite likove svojih šuljeva i likove svojih miševa, koji vam pustoše zemlju; i dajte slavu Bogu Izraelovu. Možda će olakšati ruku svoju nad vama, i od vaših bogova i od vaše zemlje.
Stoga sada napravite jedna nova kola i uzmite dvije krave dojilice na koje još nije stavljan jaram: upregnite krave u kola, a njihovu telad odvedite od njih kući.
Tada uzmite Kovčeg GOSPODNJI i položite ga na kola. A zlatni nakit koji mu vraćate kao žrtvu za prijestup stavite u kovčežić pokraj njega. Zatim ga pošaljite neka ide.
I gledajte: ako krene putem k svome kraju, prema Betšemešu, onda nam je on učinio ovo veliko zlo; ako li ne, tada ćemo znati da nas nije udarila njegova ruka: to je bila slučajnost što nam se dogodila.”
Tada su krave krenule pravo putem prema Betšemešu i skroz su išle tim glavnim putem, mukale su dok su išle, i nisu skretale ni desno ni lijevo. Filistejski velikaši išli su za njima sve do granice Betšemeša.
Tako su kola stigla na polje Jošue Betšemešanina te su se zaustavila ondje gdje je bio veliki kamen. Tada su iscijepali drvo od kola i prinijeli krave kao žrtvu paljenicu GOSPODU.
A Leviti su skinuli Kovčeg GOSPODNJI i kovčežić što je bio s njim i u kojem je bio zlatni nakit i stavili su ih na onaj veliki kamen. Zatim su toga dana ljudi iz Betšemeša prinosili žrtve paljenice i žrtvovali žrtve GOSPODU.
A ovo su zlatni šuljevi što su ih Filistejci vratili kao žrtvu za prijestup GOSPODU: za Ašdod jedan, za Gazu jedan, za Aškelon jedan, za Gat jedan, za Ekron jedan.
A zlatnih je miševa bilo prema broju svih gradova filistejskih, koji su pripadali petorici velikaša i od utvrđenih gradova te do otvorenih sela, pa sve do velikog Abelovog kamena na koji su položili Kovčeg GOSPODNJI; taj je kamen ostao do dana današnjega na polju Jošue Betšemešanina.
Nato je udario ljude iz Betšemeša zato što su pogledali u Kovčeg GOSPODNJI; i pobio je GOSPOD od tog naroda pedeset tisuća i sedamdeset ljudi. I narod je tugovao zato što je GOSPOD velikim pokoljem bio pobio mnogo naroda.