Izaija 57 - Sveta Biblija [Hrvatska Biblija (GKS) 2010]

	Hrvatska Biblija (GKS) 2010 Izaija 57


Spremi bilješke

1
Pravednik gine, nitko za to ne mari. Pobožni se ljudi uzimaju, i nitko na to ne gleda. Jest, zloćom se uzima pravednik.

2
On ulazi u mir. Počine na svojoj postelji svaki koji je hodio pravim putem.

3
A vi pristupite ovamo, sinovi vračare, rode preljubnice i bludnice!

4
Komu se vi rugate? Na koga razvaljujete usta i plazite jezik? Niste li djeca otpada, leglo laži?

5
Koji se palite za idolima, pod svakim zelenim drvetom, koji u dolinama koljete svoju djecu pod kamenim vrletima.

6
Tvoj je dio na glatku kamenju u potočnoj dolini. Upravo je to tvoje najdraže mjesto. I njima si izlijevao naljev, prinosio dar. Zar ću se time zadovoljiti?

7
Na svakoj visokoj i uzvišenoj gori postavio si svoj stan. I tamo si uzlazio da prineseš žrtvu klanicu.

8
Iza vrata i dovrataka stavio si svoj spomen. Jer, meni nevjeran, otkrio si svoj stan i ušao u nj, raširio si ga, nešto si od njih sebi pridržao, volio si s njima općiti, zlo si gledao.

9
Išao si k Moleku s uljem i uzimao si sa sobom mnoge mirise. Slao si daleko svoje glasnike i pregibao si se sve do podzemnoga svijeta.

10
Mnogim si se svojim putovanjem umorio, ali nisi rekao: Bilo je uzalud. Još si osjećao život u svojim udovima. Zato nisi posustao.

11
Od koga si se uplašio i koga si se pobojao da si postao nevjeran, da nisi na me mislio i da nisi za me mario? Zar ne, zato što sam ja šutio, i to od davnih vremena, zato se nisi više bojao?

12
Ali ja ću objaviti kako je s tvojom pravednošću i s tvojim slabim djelima: ne će ti koristiti ništa.

13
Kad onda zavikneš, neka te izbave tvoje gomile idolâ! Ali će ih sve odnijeti vjetar, i jedan će ih dah otpuhnuti. A tko se u me uzda, baštinit će zemlju, zaposjest će moju svetu goru.

14
Tada će se reći: Načinite put! Načinite put! Poravnajte put! Uklonite svaku smetnju s puta moga naroda!

15
Jer ovako govori visoki, uzvišeni, koji vječno stoluje i zove se Svetac: Stanujem u visini, u svetištu, ali i kod poniznoga i skrušenoga, da ponovno oživim skrušenome duh i ponovno okrijepim srca slomljenome.

16
Jer se ne ću dovijeka svađati i ne ću se jednako gnjeviti. Inače ginu preda mnom duh i duše što sam ih stvorio.

17
Zbog grješne njegove lakomosti gnjevio sam se na narod i pohađao ga: sakrio bih se i ljutio. A on se odmetnuo putem svojega srca.

18
Vidio sam njegove putove. Ali ću ga iscijeliti i voditi, i dat ću utjehu njegovima, što trpe.

19
Ja sam koji dajem obećanje: Mir, mir dalekima i blizima? govori Gospodin? ja ću ih iscijeliti.

20
A bezbožnici su kao uzburkano more koje se ne može umiriti, i čija voda izbacuje mulj i blato.

21
”Nema mira bezbožnicima”, veli moj Bog.


Croatian Bible (GKS) 2010 No Data