× Jezik Europa Ruski Bjeloruski Ukrajinski Polirati Srpski Bugarski Slovački Češki Rumunski Moldavski Azerbejdžan Armenac Gruzijski Albanac Avarski Baškirski Tatarski Čečenski Slovenac Hrvatski Estonski Letonski Litvanski Madžarski Finski Norveški Švedski Islandski Grčki Makedonski Njemački Bavarski Nizozemac Danski Velški Galski Irski Francuski Baskijski Katalonski Talijanski Galacijanski Romski Bosnian Sjeverna Amerika Engleski Južna Amerika Španjolski Portugalski Guarani Quechuan Aymara Centralna Amerika Sjamajke Nahuatl Kiche Q'eqchi Haićanski Istočna Azija Kineski Japanski Korejski Mongolski Ujgurski Hmong Jugoistočna Azija Malezijski Burmanski Hakha Chin Nepalski Cebuano Tagaloški Kambodžanski Tajlandska Indonezijski Vijetnamski Javanski Lao Iban IuMien Kachin Lahu Aceh Balinese Bugis Pampanga Sasak Shan Waray Južna Azija Hindski Оdia Awadhi Mizo Kannadska Malajalamski Marathski Gujarati Tamilski Teluški Pendžabljanin Kurukh Asamski Maithili Bengalski Urdu Sinhala Dogri Haryanvi Meitei Konkani Santali Sindhi Koya Thado Sanskrit Devanagari Adilabad Gondi Ahirani Balochi Bundeli Chhattisgarhi Garhwali Kangri Kumaoni Mewari Munda Sadri Seraiki Shekhawati Sylheti Srednja Azija Kirgiški Uzbečki Tadžički Turkmen Kazahstan Karakalpak Bliski Istok Turski Hebrejski Arapski Persijski Kurdski Paštu Koptski Afrika Afrikaans Xhosa Zulu Endebelski Sotho Amharski Wolaytta Nigerijski Mossi Ika Dinka Kabyle Ovca Svahili Maroko Somalijska Shona Madagaskar Igbo Lingala Baoule Siswati Tsonga Tswana Gambija Joruba Kamba Kinjaruanda Hausa Chewa Luo Makua Dyula Fulfulde Kalenjin Kikuyu Kikwango Kirundi Krio Nigerijski Pidgin Oromo Tshiluba Tshivenda Twi Umbundu Lugbara Luguru Pular Gussi Maasai Turkana Moba Nuer Shilluk Tamasheq Makonde Bemba Fon Hadiyya Ibibio Kimbundu Kimiiru Lango Liberian Kreyol Lomwe Mende Morisyen Ndau Nyankole Sena Sidamo Soga Songe Sukuma Tarifit Teso Tiv Zande Dagbani Kontinent Australija Novi Zeland Papua Nova Gvineja Stari Jezici Aramejski Latinski Esperanto 1 1 1 Šarić 2010 SHP 2019BKJ 2011Šarić 2010CNT 200019421 1 1 Marku PostankaIzlaskaLevitskiBrojevaPonovljeni ZakonJošuaSucimaRuta1 Samuelu2 Samuelu1 Kraljevima2 Kraljevima1 Ljetopisa2 LjetopisaEzraNehemijaEsteriJobuPsalmiIzrekaPropovjednikPjesma nad PjesmamaIzaijaJeremijaPlač JeremijinJezekiljaDaniloOsijaJoiljAmosObadijaJonaMihejNaumHabakukSefanijaHagajZaharijaMalahija--- --- ---MatejuMarkuLukiIvanuDjela ApostolskaRimljanima1 Korinæanima2 KorinæanimaGalaæanimaEfežanimaFilipljanimaKološanima1 Solunjanima2 Solunjanima1 Timoteju2 TimotejuTituFilemonuHebrejimaJakova1 Petrova2 Petrova1 Ivanu2 Ivanu3 IvanuJudinaOtkrivenje1 1 1 6 123456789101112131415161 1 1 : 31 12345678910111213141516171819202122232425262728293031323334353637383940414243444546474849505152535455561 1 1 Hrvatska Biblija (GKS) 2010 Marku 6 Spremi bilješke 1Odatle ode i stigne u svoj zavičaj. Pratili su ga njegovi učenici.2Sljedeće subote učio je u sinagogi. Mnogi su se slušatelji divili Isusovu nauku i pitali su: “Odakle njemu to? Kakva li mu je mudrost dana? Kako se velika čudesa događaju po njegovim rukama!3Nije li ovo drvodjelja, Marijin sin i Jakovljev, Josipov, Judin i Šimunov brat? Ne stanuju li i njegove sestre ovdje kod nas?” Tako su se sablažnjavali nad njim.4A Isus im reče: “Prorok ne vrijedi nigdje manje negoli u svojemu rodnom gradu, kod svojih rođaka i u svojemu domu.”5Nije ondje mogao učiniti nijednoga čuda, osim što je stavio svoje ruke na nekoliko bolesnika i iscijelio ih.6čudio se je njihovoj nevjeri. Nakon toga je išao po okolnim selima i učio ih.7Potom dozva dvanćstoricu k sebi, posla ih dva i dva i dade im moć nad nečistim duhovima.8Zapovjedi im da ništa sa sobom ne uzimaju na put osim jednoga štapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu.9Sandale su smjeli nositi, ali ne oblačiti dvoje haljine.10Nadalje im reče: “Kad negdje uđete u kuću, onda ostanite ondje dok ne pođete dalje!11A gdje vas ne prime i ne poslušaju vas, odanle pođite dalje i otresite prah sa svojih nogu, za svjedočanstvo protiv njih!”12Tada su se zaputili i propovijedali su obraćenje.13Izgonili su mnoge zle duhove, mazali uljem mnoge bolesnike i iscjeljivali ih.14Kralj je Herod čuo za njega, jer je njegovo ime bilo u ustima sviju. On reče: “Ivan Krstitelj je ustao od mrtvih. Zato djeluju u njemu čudesne snage.”15Drugi su mislili: “To je Ilija.” Opet drugi: “To je jedan od proroka.”16A Herod ostade kod svojega mišljenja: “To je Ivan, komu sam dao odsjeći glavu. On je ustao od mrtvih.”17Herod je bio naime dao Ivana uhvatiti, svezati i u tamnicu baciti zbog Herodijade, žene svojega brata Filipa, koju je bio uzeo za ženu.18Ivan je naime prekorio Heroda: “Nije ti dopušteno imati ženu svojega brata.”19Zato ga je Herodijada mrzila. Htjela ga je usmrtiti, ali nije mogla,20jer se Herod bojao Ivana. Poznavao ga je kao čovjeka pravedna i sveta i uzimao ga u zaštitu. Kad ga je slušao, vrlo bi se zbunio, ali ga je ipak rado slušao.21Tada dođe zgodan dan. Herod na svoj rođendan priredi gozbu svojim knezovima, časnicima i prvacima Galileje.22Pritom uđe Herodijadina kći i plešući ugodi Herodu i njegovim gostima. I kralj reče djevojci: “Traži od mene što hoćeš i dat ću ti.”23I zakle joj se: “Dat ću ti štogod zatražiš od mene, makar bila polovina mojega kraljevstva.”24Ona izađe i upita svoju majku: “Što da zatražim?” Ova odgovori: “Glavu Ivana Krstitelja.”25Ona uđe brzo kralju i zaiska: “Hoću da mi daš odmah na tanjuru glavu Ivana Krstitelja.”26To zbuni kralja. Ali zbog zakletve i gostiju ne htjede je odbiti.27I odmah posla kralj stražara i zapovjedi da donesu Ivanovu glavu.28On ode i odsiječe mu glavu u tamnici. I donese njegovu glavu na tanjuru i dade je djevojci, a djevojka je dade svojoj majci.29Kad to saznaše Ivanovi učenici, dođoše i uzeše njegovo tijelo i pokopaše ga.30Apostoli se opet nađoše kod Isusa i izvijestiše ga o svemu što su činili i naučavali.31Tada im Isus reče: “Dođite sa mnom sami, na samotno mjesto i otpočinite malo!” Bilo je naime mnogo onih koji su neprestano dolazili i odlazili i nisu imali kad ni jesti.32Tada odoše u lađici na samotno mjesto da budu sami.33Ali su ih mnogi vidjeli gdje odlaze i pogodili su njihovu namjeru. Tada pohrliše pješice tamo iz sviju gradova i još ih prestigoše.34Kad izađe na kopno, vidje veliko mnoštvo naroda i sažali se nad njima jer su bili kao ovce bez pastira, i poče ih dugo učiti.35Kad je bilo već kasno, pristupiše k njemu njegovi učenici i rekoše: “Ovo je mjesto pusto i vrijeme je već poodmaklo.36Pusti, zato, da ljudi odu. Neka idu u okolne zaselke i sela da kupe sebi što za jelo.”37On im odvrati: “Vi im dajte jela!” Odvratiše mu: “Trebamo li poći i kupiti kruha za dvjesta denara te im dati da blaguju?”38On ih upita: “Koliko imate kruhova? Idite i vidite!” Oni vidješe i rekoše: “Pet i dvije ribe.”39Tada im zapovjedi da ih posjednu sve u skupine po zelenoj travi.40Posjedaše u skupine po sto i po pedeset.41I uze Isus onih pet kruhove i dvije ribe, pogleda na nebo i izreče blagoslov. Tada razlomi kruhove i davaše ih učenicima da stavljaju pred njih. I dvije ribe dade da se razdijele svima.42Svi su jeli i nasitili se.43A nakupili su još dvanćst košarica, punih komada, a također i nešto od riba.44A bilo je pet tisuća muškaraca što su bili jeli od onih kruhova.45Isus odmah prisili svoje učenike da uđu u lađicu i da idu naprijed na drugu obalu prema Betsaidi, dok on otpusti narod.46Kad je otpustio narod, uziđe na goru da se pomoli.47Bilo je već uvečer. Lađica se je nalazila nasred mora, a on sam na zemlji.48Tada vidje gdje se muče veslajući, jer su imali protivan vjetar. Oko četvrte noćne ure dođe Isus k njima po moru i htio ih je mimoići.49Kad ga oni tako vidješe gdje ide po moru, pomisliše da je sablast pa stanu vikati,50jer ga svi vidješe i preplašiše se. A on odmah progovori s njima i reče: “Budite hrabri! Ja sam, ne bojte se!”51I uđe k njima u lađicu, i utiša vjetar. Tada su oni bili posve izvan sebe od čuđenja.52Još naime nisu shvatili ono o kruhovima jer im je srce bilo otvrdnulo.53Prijeđoše prijeko na zemlju i dođoše u Genezaret. Ondje pristadoše.54Kad izađoše iz lađice, ljudi Isusa odmah prepoznaše.55Oni su protrčali, sav onaj kraj, i donosili su na posteljama bolesnike tamo gdje bi čuli da je on.56I gdje je samo stupio u koje selo, u koji grad, ili u koji zaselak, smještali bi tamo bolesnike na slobodna mjesta i molili bi da se barem dotaknu skuta njegove haljine. I ozdravljali su svi koji su ga se dotakli.Croatian Bible (GKS) 2010 No Data Hrvatska Biblija (GKS) 2010 Marku 6 00:00:00 00:00:00 0.5x 2.0x https://beblia.bible:81/BibleAudio/croatiangks/mark/006.mp3 16 6