Beblia

	Hrvatska Šarić (GKS) 2010 Ivanu 4


Spremi bilješke

1
Isus je doznao kako je farizejima javljeno da on dobiva više učenika i krsti više nego Ivan.

2
? Uostalom, Isus sam nije krstio, nego njegovi učenici.?

3
Zato ostavi Judeju i ode opet u Galileju.

4
A morao je proći kroz Samariju.

5
Tako dođe u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu zemljišta što ga je bio darovao Jakov svojemu sinu Josipu.

6
Tamo je bio Jakovljev studenac. Umoran od puta Isus je sjeo na studencu. Bilo je oko šeste ure.

7
Tada dođe žena Samarijanka zahvatiti vode. Isus je zamoli: “Daj mi da se napijem!”

8
? Njegovi su učenici naime bili otišli u grad kupiti hrane?

9
Žena mu Samarijanka odvrati: “Kako možeš ti, Židov, tražiti od mene, žene Samarijanke, da se napiješ?”? Židovi naime ne održavaju veze sa Samarijancima.?

10
Isus joj odgovori: “Kad bi ti znala Božji dar i onoga tko ti govori: Daj mi da se napijem!? ti bi ga zamolila, i on bi ti dao vodu živu.”

11
Žena mu odvrati: “Gospodine, nemaš čim ni zahvatiti, a studenac je dubok. Odakle ćeš uzeti vodu živu?

12
Jesi li ti veći od našega oca Jakova koji nam dade ovaj studenac, i sam je pio iz njega, i njegovi sinovi, i njegova stoka?”

13
Isus joj odgovori: “Svaki koji pije ove vode, opet će ožednjeti.

14
A tko pije vode koju ću mu ja dati, ne će ožednjeti dovijeka. Nego voda što ću mu ja dati, bit će u njemu izvor vode što teče u vječni život.”

15
Tada ga žena zamoli: “Gospodine, daj mi te vode, da ne ožednim više i da ne dolazim ovamo po vodu.”

16
Isus još reče: “Idi, zovni svoga muža i dođi onda opet ovamo!”

17
Žena odvrati: “Nemam muža.” Isus joj reče: “Pravo si kazala: Nemam muža.

18
Jer si imala pet muževa, i sad ovaj koga imaš nije ti muž. To si pravo kazala.”

19
Reče mu žena: “Gospodine, vidim da si ti prorok.

20
Oci su se naši klanjali Bogu tamo na gori, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati Bogu.”

21
Isus joj odvrati: “Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kad se ne ćete klanjati Ocu ni na onoj gori tamo ni u Jeruzalemu.

22
Vi ne znate čemu se klanjate; mi znamo čemu se klanjamo; jer spasenje dolazi od Židova.

23
Ali dolazi čas, i već je tu, kad će se pravi klanjatelji klanjati Ocu u duhu i u istini; jer takve klanjatelje traži Otac.

24
Bog je duh i oni koji mu se klanjaju, trebaju mu se klanjati u duhu i u istini.”

25
Žena mu odvrati: “Znam da dolazi Mesija? to jest Pomazanik. Kad on dođe, sve će nam kazati.”

26
Tada joj reče Isus: “Ja sam, koji govorim s tobom.”

27
U taj čas dođoše njegovi učenici. Oni su se čudili što je govorio sa ženom. Ali nijedan ne upita: “Što od nje tražiš” ili “Zašto s njom razgovaraš?”

28
Žena ostavi svoj krčag, ode u grad i reče ljudima:

29
”Dođite! Vidite čovjeka koji mi kaza sve što sam učinila! Da nije to Mesija?”

30
Tada izađoše iz grada i dođoše k njemu.

31
Uto su ga molili učenici: “Učitelju, jedi!”

32
A on im odvrati: “Ja trebam jesti hranu za koju vi ne znate.”

33
Tada učenici rekoše jedan drugome: “Da mu tko nije donio da jede?”

34
Isus im reče: “Moja je hrana to da činim volju onoga koji me je poslao, i da izvršim njegovo djelo.

35
Ne kažete li vi: Još četiri mjeseca i dolazi žetva? Eto, velim vam: Podignite svoje oči i promatrajte njive! One su već bijele za žetvu.

36
Onaj koji žanje, prima plaću i sabire plod za vječni život, da se raduju zajedno: i koji sije i koji žanje.

37
Jer ovdje pristaje poslovica: Jedan sije, drugi žanje.

38
Ja vas poslah da žanjete gdje se vi niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste u njihov posao ušli.”

39
Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega, jer je žena svjedočila: “On mi kaza sve što sam učinila.”

40
Samarijanci izađoše dakle k njemu i zamoliše ga da ostane kod njih. Tako ostade ondje dva dana.

41
I mnogo ih je više počelo vjerovati zbog njegova nauka.

42
Oni rekoše ženi: “Sad ne vjerujemo više zbog tvoje izjave; jer sami čusmo i znamo: Ovaj je zaista Spasitelj svijeta.”

43
Nakon dva dana otiđe odatle u Galileju.

44
A Isus je sam posvjedočio da prorok ne vrijedi u svojemu zavičaju.

45
A kad dođe u Galileju, primiše ga Galilejci radosno, jer su vidjeli sve što je učinio na blagdan u Jeruzalemu. Jer su i oni došli na blagdan.

46
Tako dođe opet u Kanu u Galileji, gdje je bio pretvorio vodu u vino. I bio je neki kraljevski činovnik kojemu je sin bolovao u Kafarnaumu.

47
Kad je on čuo da je Isus došao iz Judeje u Galileju, otiđe k njemu i zamoli ga neka siđe i iscijeli mu sina koji je ležao na umoru.

48
Isus mu reče: “Ako ne vidite znakova i čudesa, ne vjerujete.”

49
Reče mu kraljevski činovnik: “Gospodine, siđi, dok nije umrlo moje dijete!”

50
Isus mu odvrati: “Idi! Tvoj sin živi.” Povjerova čovjek riječi koju mu reče Isus i ode.

51
A već na putu dođoše mu ususret njegove sluge i javiše da njegov sin živi.

52
Upita ih za uru u koju se počeo bolje osjećati. Rekoše mu: “Jučer o sedmoj uri pusti ga groznica.”

53
Tada razumje otac da je to bila ona ura u koju mu reče Isus: “Tvoj sin živi.” I povjerova on i sva njegova kuća.

54
To je bilo drugo čudo koje učini Isus poslije svojega povratka iz Judeje u Galileju.


Croatian Bible (GKS) 2010 No Data