Beblia

	Hrvatska Šarić (GKS) 2010 Ivanu 5


Spremi bilješke

1
Potom je bio židovski blagdan i uziđe Isus u Jeruzalem.

2
U Jeruzalemu je kod Ovčjih vrata ribnjak koji se zove hebrejski Betzeta, a ima pet trijemova.

3
U njima je ležalo veliko mnoštvo bolesnih, slijepih, hromih i uzetih.

4
A ondje je bio jedan čovjek koji je trideset i osam godina bio bolestan.

5
Kad ga vidje Isus gdje leži i dozna da je već odavno bolestan, upita ga: “Želiš li ozdraviti?” Bolesnik mu odgovori:

6
”Gospodine, nemam čovjeka da me spusti u ribnjak, kad se zaljulja voda. Dok ja dođem, drugi siđe prije mene.”

7
Tada mu reče Isus: “Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!”

8
Odmah ozdravi taj čovjek, uze svoju postelju, i hodao je naokolo. A taj je dan bila subota.

9
Zato rekoše Židovi onome što ozdravi: “Subota je. Ne smiješ nositi svoju postelju.”

10
On im odvrati: “Koji me iscijeli, reče mi: Uzmi svoju postelju i hodi!”

11
A oni ga zapitaše: “Tko je taj čovjek koji ti reče: Uzmi svoju postelju i hodi?”

12
Iscijeljeni nije znao tko je bio, jer se Isus bio sklonio. Ondje je, naime, bilo veliko mnoštvo ljudi.

13
Poslije ga zateče Isus u Hramu i reče mu: “Eto, ozdravio si! Ne griješi više, da ti se ne dogodi što gore!”

14
Tada ode čovjek i javi Židovima da je ono bio Isus koji ga je iscijelio.

15
Zato su Židovi progonili Isusa, jer je to bio učinio u subotu.

16
Isus im izjavi: “Otac moj neprestano djeluje, danas kao uvijek. I ja tako radim.”

17
Zato su još više gledali Židovi da ga ubiju, jer ne samo da je prestupao subotu, nego je i Boga nazivao svojim Ocem i time se pravio jednak Bogu.

18
Isus im odvrati: “Zaista, zaista kažem vam: Sin ne može ništa činiti sam od sebe, nego što vidi da čini Otac. Što on čini, to i Sin jednako čini.

19
Jer Otac ljubi Sina i sve mu pokazuje što sam čini. I pokazat će mu veća djela od ovih, tako da ćete se veoma čuditi.

20
Jer kao što Otac podiže mrtve i oživljuje, tako i Sin oživljuje koje hoće.

21
I ne sudi Otac nikome; nego sav sud dade Sinu,

22
da svi poštuju Sina kao što poštuju Oca. Tko ne poštuje Sina, ne poštuje Oca koji ga je poslao.

23
Zaista, zaista kažem vam: Tko sluša moju riječ i vjeruje onome koji me je poslao, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život.

24
Zaista, zaista kažem vam: Dolazi čas, i već je tu, kad će mrtvi čuti glas Božjega Sina, i koji ga budu čuli, živjet će.

25
Jer kao što Otac ima život u sebi, tako dade i Sinu da ima život u sebi.

26
On mu dade i vlast da drži sud, jer je Sin čovječji.

27
Ne čudite se tomu! Dolazi čas kad će svi u grobovima čuti njegov glas.

28
Tada će oni koji su činili dobro, izaći na uskrsnuće života, a koji su činili zlo, na uskrsnuće suda.

29
Ja ne mogu ništa činiti sam od sebe. Sudim kako čujem. Moj je sud pravedan; jer ne tražim svoje volje, nego volju onoga koji me je poslao.

30
Ako ja svjedočim sam za sebe, moje svjedočanstvo nije istinito.

31
Drugi je koji svjedoči za mene, i znam da je istinito svjedočanstvo kojim svjedoči za mene.

32
Vi poslaste k Ivanu, i on posvjedoči za istinu.

33
Ali ja ne trebam svjedočanstva od čovjeka. Ja govorim samo o tom da se vi spasite.

34
On je bio svjetiljka koja gori i svijetli. A vi se htjedoste samo začas radovati u njezinu svjetlu.

35
Ja imam svjedočanstvo veće od Ivana: Djela koja mi dade Otac da ih izvršim, ta djela koja ja činim svjedoče za mene, da me je poslao Otac.

36
Tako Otac koji me posla sam posvjedoči za mene. Ali njegova glasa niste nikad čuli, ni njegova lica vidjeli;

37
i njegova riječ ne ostaje u vama, jer ne vjerujete onome koga on posla.

38
Istražujete Pisma jer mislite da imate u njima vječni život! Upravo su ona koja svjedoče za mene.

39
Ipak, vi ne ćete doći k meni da imate život.

40
Ja ne primam slave od ljudi.

41
Ali vas poznajem: nemate u sebi Božje ljubavi.

42
Ja dođoh u ime svojega Oca, ali me vi ne primate. Ako li drugi dođe u svoje ime, njega primate.

43
Kako vi možete vjerovati kad primate slavu jedan od drugoga, a slave koja je od jedinoga Boga ne tražite?

44
Ne mislite da ću vas ja tužiti Ocu! Vaš je tužitelj Mojsije u koga se vi uzdate.

45
Jer kad biste vjerovali Mojsiju, i meni biste vjerovali, jer je on pisao o meni.

46
A kad njegovim Pismima ne vjerujete, kako ćete vjerovati mojim riječima?”


Croatian Bible (GKS) 2010 No Data