× Jezik Europa Ruski Bjeloruski Ukrajinski Polirati Srpski Bugarski Slovački Češki Rumunski Moldavski Azerbejdžan Armenac Gruzijski Albanac Avarski Baškirski Tatarski Čečenski Slovenac Hrvatski Estonski Letonski Litvanski Madžarski Finski Norveški Švedski Islandski Grčki Makedonski Njemački Bavarski Nizozemac Danski Velški Galski Irski Francuski Baskijski Katalonski Talijanski Galacijanski Romski Bosnian Sjeverna Amerika Engleski Južna Amerika Španjolski Portugalski Guarani Quechuan Aymara Centralna Amerika Sjamajke Nahuatl Kiche Q'eqchi Haićanski Istočna Azija Kineski Japanski Korejski Mongolski Ujgurski Hmong Jugoistočna Azija Malezijski Burmanski Hakha Chin Nepalski Cebuano Tagaloški Kambodžanski Tajlandska Indonezijski Vijetnamski Javanski Lao Iban IuMien Kachin Lahu Aceh Balinese Bugis Pampanga Sasak Shan Waray Južna Azija Hindski Оdia Awadhi Mizo Kannadska Malajalamski Marathski Gujarati Tamilski Teluški Pendžabljanin Kurukh Asamski Maithili Bengalski Urdu Sinhala Dogri Haryanvi Meitei Konkani Santali Sindhi Koya Thado Sanskrit Devanagari Adilabad Gondi Ahirani Balochi Bundeli Chhattisgarhi Garhwali Kangri Kumaoni Mewari Munda Sadri Seraiki Shekhawati Sylheti Srednja Azija Kirgiški Uzbečki Tadžički Turkmen Kazahstan Karakalpak Bliski Istok Turski Hebrejski Arapski Persijski Kurdski Paštu Koptski Afrika Afrikaans Xhosa Zulu Endebelski Sotho Amharski Wolaytta Nigerijski Mossi Ika Dinka Kabyle Ovca Svahili Maroko Somalijska Shona Madagaskar Igbo Lingala Baoule Siswati Tsonga Tswana Gambija Joruba Kamba Kinjaruanda Hausa Chewa Luo Makua Dyula Fulfulde Kalenjin Kikuyu Kikwango Kirundi Krio Nigerijski Pidgin Oromo Tshiluba Tshivenda Twi Umbundu Lugbara Luguru Pular Gussi Maasai Turkana Moba Nuer Shilluk Tamasheq Makonde Bemba Fon Hadiyya Ibibio Kimbundu Kimiiru Lango Liberian Kreyol Lomwe Mende Morisyen Ndau Nyankole Sena Sidamo Soga Songe Sukuma Tarifit Teso Tiv Zande Kontinent Australija Novi Zeland Papua Nova Gvineja Stari Jezici Aramejski Latinski Esperanto 1 1 1 Šarić 2010 SHP 2019BKJ 2011Šarić 2010CNT 200019421 1 1 Postanka PostankaIzlaskaLevitskiBrojevaPonovljeni ZakonJošuaSucimaRuta1 Samuelu2 Samuelu1 Kraljevima2 Kraljevima1 Ljetopisa2 LjetopisaEzraNehemijaEsteriJobuPsalmiIzrekaPropovjednikPjesma nad PjesmamaIzaijaJeremijaPlač JeremijinJezekiljaDaniloOsijaJoiljAmosObadijaJonaMihejNaumHabakukSefanijaHagajZaharijaMalahija--- --- ---MatejuMarkuLukiIvanuDjela ApostolskaRimljanima1 Korinæanima2 KorinæanimaGalaæanimaEfežanimaFilipljanimaKološanima1 Solunjanima2 Solunjanima1 Timoteju2 TimotejuTituFilemonuHebrejimaJakova1 Petrova2 Petrova1 Ivanu2 Ivanu3 IvanuJudinaOtkrivenje1 1 1 37 12345678910111213141516171819202122232425262728293031323334353637383940414243444546474849501 1 1 : 1 1234567891011121314151617181920212223242526272829303132333435361 1 1 Hrvatska Biblija (GKS) 2010 Postanka 37 Spremi bilješke 1Jakov se nastani u zemlji u kojoj su boravili njegovi oci kao došljaci, u kanaanskoj zemlji.2Ovo je povijest Jakovljeve obitelji: Josip, mladić od sedamnćst godina, čuvao je ovce s braćom pomažući sinovima Bilhe i Zilpe, ženâ svoga oca. I Josip bi javljao ocu što bi se o njemu zlo govorilo.3A Izrćl je volio Josipa više nego sve svoje sinove jer mu se bio rodio u njegovoj starosti, i tako mu skroji dugačku haljinu.4I kad su njegova braća vidjela da ga njihov otac više voli nego svu njegovu braću, zamrziše ga, te nisu mogli s njim ljubaznu riječ progovoriti.5Jedanput usnu Josip san i pripovjedi ga svojoj braći. I oni ga još više zamrziše.6On im je pripovijedao: “ čujte kakav sam imao san!7Pomislite! Vezali smo snoplje u polju. I moj se snop uspravi i ostade stojeći, a vaši se snopovi postave uokolo i klanjaju se mojemu snopu.”8Tada mu braća njegova rekoše: “Ti još hoćeš biti kralj nad nama i vladati nam?” Onda ga još više zamrziše zbog njegovih snova i njegovih riječi.9Drugi put usnu opet san i pripovjedi ga svojoj braći. Reče: “čujte! Usnuo sam opet san: Sunce, mjesec i jedanćst zvijezda meni su se klanjali.”10Kad je to pripovjedio ocu i braći, ukori ga njegov otac i reče mu: “Kakav je to san što si ga imao? Zar da ja, tvoja mati i tvoja braća dođemo i da se pred tobom na tlo bacimo?”11I otad su mu bila braća zavidna, ali otac je to pamtio.12I kad jedanput njegova braća otiđoše da pasu očeve ovce kod Šekema,13reče Izrćl Josipu: “Braća tvoja čuvaju ovce kod Šekema. Dođi, poslat ću te njima!” On mu odgovori: “Evo me!”14Tada mu reče: “Hajde i vidi kako je tvojoj braći i kako je stadu, i javi mi!” Tako ga posla iz doline hebronske, i on dođe u Šekem.15I neki čovjek nađe ga gdje luta po polju i zapita ga: “Što tražiš?”16On odgovori: “Tražim braću; pa reci mi gdje sad čuvaju stado!” \17čovjek odgovori: “Otišli su dalje odavle; čuo sam gdje rekoše: Poći ćemo u Dotan.” I ode Josip za svojom braćom i nađe ih u Dotanu.\18Oni ga ugledaše izdaleka i, prije nego im se približi, skovaše lukavu osnovu protiv njega, da ga ubiju.19Rekoše jedan drugomu: “Eno dolazi sanjar!20Hajde da ga bacimo u jedan zdenac, pa ćemo tad reći da ga je proždrla divlja zvijer. Vidjet ćemo što će biti od njegovih snova.”21Kad je to čuo Ruben, pokuša ga izbaviti iz njihovih ruku i reče: “Ne ćemo ga ubijati.”22I Ruben ih je nagovarao: “Ne prolijevajte krvi! Bacite ga tamo u zdenac u pustinji, ali ne dižite ruke na nj!” Tako ga htjede izbaviti iz njihove ruke i vratiti ga opet njegovu ocu.23I čim Josip dođe k braći, svukoše Josipu haljinu, dugačku haljinu koju je imao na sebi,24zgrabiše ga i baciše ga u zdenac. A bunar je bio prazan. Nije bilo u njemu vode.25Tada sjedoše da ručaju. Kad podigoše svoje oči i pogledaše, a to dolazi gomila Jišmćlaca tamo od Gileada. Deve su im bile natovarene gumom, balzamom i smirnom; putovali su da to donesu u Egipat. \26Juda reče svojoj braći: “Kakva nam korist ako ubijemo brata i sakrijemo njegovu krv?27Hajde da ga prodamo Jišmćlcima i da ne dižemo na nj ruke! Jer brat je naš, naše meso.” Braća pristadoše.28I kad su trgovci midjanski prolazili, izvadiše Josipa iz zdenca i prodadoše Josipa Jišmćlcima za dvadeset srebrnjaka. Oni odvedoše Josipa u Egipat.29Kad je Ruben opet došao k zdencu, nije više bilo Josipa u zdencu. On razdera svoje haljine,30vrati sa k braći i reče: “Dječaka nema više ondje! Kamo ću ja sada?”31A oni uzeše Josipovu haljinu, zaklaše jare i zamočiše haljinu u krv.32Tada poslaše dugačku haljinu svojemu ocu i poručiše mu: “To nađosmo; vidi je li to haljina tvoga sina ili nije!”\33Kad ju on izbliza pogledao, povika: “Haljina je to moga sina. Divlja ga je zvijer proždrla! Rastrgan, rastrgan je Josip!”34I Jakov rastrga svoje haljine i zaogrnu svoja leđa kostrijetom i tugovao je za sinom dugo vremena.35Gledali su, doduše, svi sinovi i kćeri da ga utješe, ali se on nije dao utješiti i reče: “Ne! S tugom ću sići k svojemu sinu u carstvo mrtvih.” Tako ga je oplakivao njegov otac.36A Midjanci ga prodadoše u Egipat Potifaru, dvoraninu faraonovu, zapovjedniku tjelesne straže.Croatian Bible (GKS) 2010 No Data Hrvatska Biblija (GKS) 2010 Postanka 37 00:00:00 00:00:00 0.5x 2.0x https://beblia.bible:81/BibleAudio/croatiangks/genesis/037.mp3 50 37