Beblia

	Hrvatska Biblija (GKS) 2010 Jeremija 44


Spremi bilješke

1
Ovo je riječ što dođe Jeremiji za sve Judejce koji su stanovali u Egiptu, a bili su se naselili u Migdolu, u Tafnisu, u Memfisu i u zemlji Patrosu:

2
”Ovako veli Gospodin nad vojskama, Izrćlov Bog: Vi ste sami vidjeli svu nesreću koju sam pustio da dođe na Jeruzalem i na sve Judine gradove. Evo, do danas su opustošeni, i nitko ne stanuje u njima

3
zbog njihove zloće kojom su me žalostili idući tamo i kadeći, i služeći tuđim bogovima, koje nisu znali ni oni, ni vi, ni vaši oci.

4
Ja sam bio ipak neprestano slao k vama sve svoje sluge, proroke, da opominju: Ne činite te gadosti, koje mrzim!

5
Ali ne poslušaše i ne prignuše mi svojega uha, da bi se odvratili od svoje zloće i da više ne bi kadili drugim bogovima.

6
Tako se izli moja jarost i gnjev, i raspali se u Judinim gradovima i po jeruzalemskim ulicama. Postadoše razvaline i pustoš, kao što su još i dan današnji.

7
A sada ovako veli Gospodin, Bog nad vojskama, Izrćlov Bog: Zašto sami sebi nanosite tako veliku nesreću? Vi istrebljujete sebe, čovjeka i ženu, dijete i nejače, iz Jude tako da ne ostane više u vas ostatka.

8
Dražite me djelima svojih ruku kadeći drugim bogovima u Egiptu, kamo odoste da se tamo naselite. Tako se sami istrebljujete i postajete kletva i poruga svim narodima na zemlji.

9
Jeste li zaboravili zlodjela otaca i zlodjela Judinih kraljeva, zlodjela njegovih knezova, svoja zlodjela i zlodjela svojih žena, što ih počiniste u Judinoj zemlji i po jeruzalemskim ulicama?

10
Ne dolaze k sebi do danas, ne boje se i ne hode po mom zakonu i mojim uredbama, što sam ih propisao vama i vašim ocima.

11
Zato govori Gospodin nad vojskama, Izrćlov Bog: Evo, ja upravljam svoj pogled prema vama na nesreću, da istrijebim sve Judejce.

12
Pomorit ću Judin ostatak koji se okrenuo prema Egiptu i otišao onamo, i ondje se naselio. Svi će biti potamanjeni u Egiptu. Od mača će pasti, od gladi poginuti, od najmanjega do najvećega. Izginut će od mača i gladi i bit će kletva i groza, podsmijeh i poruga.

13
Pohodit ću one koji se nastaniše u egipatskoj zemlji, kao što sam pohodio Jeruzalem mačem, glađu i kugom.

14
Nijedan od Judina ostatka koji je došao u Egipat da se ondje nastani, ne će uteći ili umaknuti i vratiti se u Judinu zemlju, makar čeznuli za povratkom, da opet ondje stanuju. Doista, oni se ne će vratiti osim malo bjegunaca.”

15
Svi ljudi koji su znali da su njihove žene kadile drugim bogovima i sve žene koje su ondje stajale u velikom broju, i sav narod što je stanovao u Egiptu u Patrosu, odgovoriše Jeremiji:

16
”To što si nam izjavio u Gospodnje ime ne ćemo poslušati.

17
Mi ćemo točno ispuniti svoje obećanje što smo ga dali na svoja usta, naime da ćemo kaditi nebeskoj kraljici i lijevati joj naljeve, kao što smo činili mi i naši oci, naši kraljevi i knezovi u Judinim gradovima i po jeruzalemskim ulicama. Tada smo imali kruha, da jedemo do sitosti. Bilo nam je dobro, i ne doživjesmo nikakvu nesreću.

18
A otkad smo prestali kaditi nebeskoj kraljici i lijevati joj naljeve, trpimo oskudicu u svemu i ginemo od mača i od gladi.

19
I kad kadimo nebeskoj kraljici i lijevamo joj naljeve, biva li možda bez volje i znanja naših ljudi da joj priređujemo žrtvene kolače po njezinoj slici i lijevamo joj naljeve?”

20
Jeremija odgovori svemu narodu, ljudima i ženama, i svima koji su mu bili odvratili:

21
”Nije li upravo žrtva koju ste prinosili u Judinim gradovima i po jeruzalemskim ulicama, vi i vaši oci, vaši kraljevi i knezovi sa zemaljskim narodom, bila ona na koju je mislio Gospodin i koja ga je dirnula u srce?

22
Gospodin nije mogao podnositi vaših zlih djela i gadosti što ste ih činili, i tako je vaša zemlja postala ruševina, groza i kletva. Nitko više ne stanuje u njoj do dana današnjega.

23
Jer ste žrtvovali i protiv Gospodina griješili, jer niste slušali Gospodnjega glasa i niste upravili svoj put po njegovu zakonu i po njegovim odredbama i zapovijedima, zato je došla na vas nesreća kakva je danas.”

24
Još reče Jeremija svemu narodu i svim ženama: “čujte Gospodnju riječ svi Judejci što stanujete u egipatskoj zemlji:

25
Ovako veli Gospodin nad vojskama, Izrćlov Bog: Što ste vi i vaše žene obećali na svoja usta, izvršavate vlastitim rukama. Vi kažete: Moramo držati svoje zavjete što smo ih učinili; moramo kaditi nebeskoj kraljici i lijevati joj naljeve. Držite samo svoje zavjete i izvršavajte ih vjerno!\

26
Zato čujte Gospodnju riječ, svi Judejci koji boravite u Egiptu: Doista, ja se zaklinjem svojim velikim imenom? veli Gospodin. Neka se više moje ime ne uzima u usta ni od kojega igdje Judejca u egipatskoj zemlji, da bi rekao: Tako neka je živ svemogući Gospodin!

27
Evo, ja bdijem nad njima na nesreću, ne na spasenje. Svi Judejci što su u Egiptu ginut će od mača i od gladi, do uništenja.

28
Samo će ih malo biti koji će umaknuti maču i vratiti se iz Egipta u Judu. Svi od Judina ostatka što su otišli u Egipat da se ondje nastane, upoznat će čija se riječ ispunila: moja ili njihova.

29
Ovo neka vam je znak za to? govori Gospodin? da ću vas pohoditi na tom mjestu, da upoznate da će se ispuniti moja prijetnja vama:

30
Ovako veli Gospodin: Evo, ja ću dati faraona Hofru, egipatskoga kralja, u ruke neprijateljima, a vlast onima koji mu rade o glavi, kao što sam dao Sidkiju, Judina kralja, u ruke njegovu neprijatelju Nabukodonozoru, babilonskom kralju, koji mu je radio o glavi.”


Croatian Bible (GKS) 2010 No Data