Beblia

	Hrvatska Šarić (GKS) 2010 Otkrivenje 16


Spremi bilješke

1
Začuh jaki glas iz hrama, gdje govori sedmorici anđela: “Idite i izlijte sedam čaša Božjega gnjeva na zemlju!”

2
Otiđe prvi i izli svoju čašu na zemlju; i nastade zli i ljuti čir na ljudima koji su imali žig Zvijeri i koji su se klanjali njezinoj slici.

3
Drugi anđeo izli svoju čašu u more; i nastade krv kao od mrtvaca, i svako živo biće uginu u moru.

4
Treći izli svoju čašu na rijeke i na vodene izvore; i nastade krv.

5
I začuh anđela voda gdje govori: “Pravedan si ti koji jesi, i koji bijaše, ti Sveti, što si ovako sudio!

6
Oni proliše krv svetih i proroka; zato si im dao da piju krv; to su zaslužili.”

7
I začuh gdje žrtvenik govori: “Da, Gospodine, Svemogući Bože, istiniti su i pravedni tvoji sudovi.”

8
I četvrti izli svoju čašu na sunce, i dano mu je da pali ljude ognjem.

9
I opališe se ljudi od velike žege, i pohuliše ime Boga koji ima vlast nad tim zlima, ali se ne obratiše da mu daju slavu.

10
Peti izli svoju čašu na prijestolje Zvijeri; i njezino kraljevstvo postade tamno, a ljudi su grizli svoje jezike od bola.

11
Hulili su na nebeskoga Boga zbog svojih bolova i čireva, ali se ne odvratiše od svojih djela.

12
Šesti izli svoju čašu na veliku rijeku Eufrat. Presahnu njezina voda da se pripravi put kraljevima od sunčanoga istoka.

13
I vidjeh kako iz Zmajevih usta i iz usta Zvijeri, i iz usta lažnoga proroka izlaze tri nečista duha kao žabe.

14
To su naime đavolski duhovi koji čine znakove, i izlaze da skupe kraljeve svega svijeta na boj za veliki dan Svemogućega Boga.

15
(Evo dolazim kao tat: blago onome koji je budan i čuva svoju odjeću da ne hoda gol i da ljudi ne vide njegovu golotinju!)

16
I skupi ih na mjesto koje se hebrejski zove Harmagedon.

17
Sedmi izli svoju čašu u zrak; i izađe jaki glas iz hrama od prijestolja: “Učinjeno je.”

18
I nastadoše munje, glasovi i gromovi, i bi velik potres zemlje kakav nikad ne bijaše otkako su ljudi na zemlji, potres tako velik.

19
Grad velik razdijeli se na tri dijela i poganski gradovi padoše. Tada se Bog sjeti velikog Babilona i dade mu čašu s vinom svojega ljutoga gnjeva.

20
Svi otoci iščeznuše, i gore nestadoše.

21
Velika tuča kao talenti pade s neba na ljude; i ljudi su hulili na Boga zbog zla od tuče, jer je bilo izvanredno veliko.


Croatian Bible (GKS) 2010 No Data