Beblia

	Hrvatska Šarić (GKS) 2010 Luki 16


Spremi bilješke

1
Dalje reče svojim učenicima: “Bio je neki bogati čovjek koji je imao upravitelja. Ovaj je kod njega bio optužen da mu prosipa imanje.

2
On ga dade dozvati i reče mu: Što to čujem za tebe? Daj račun o svom upravljanju! Ne možeš dulje ostati moj upravitelj.

3
Tada upravitelj pomisli u sebi: Što da počnem kad mi moj gospodar oduzima upravljanje? Kopati ne mogu, prositi se stidim.

4
Znam što ću činiti da me prime u svoje kuće kad mi oduzme upravu.

5
I dozva redom dužnike svoga gospodara. Prvoga zapita: Koliko si dužan mome gospodaru?

6
On odgovori: Sto bata ulja. Reče mu: Uzmi svoje pismo, sjedi i piši brzo pedeset!

7
Drugoga zapita: Koliko si ti dužan? On odgovori: Sto kora pšenice. Reče mu: Uzmi svoje pismo i piši osamdeset!

8
Gospodar prizna da je nepravedni upravitelj radio mudro, jer su djeca ovoga svijeta u svojem naraštaju mudrija od djece svjetlosti.

9
I ja vama kažem: Stecite sebi prijatelje svjetovnim bogatstvom da vas, kad jedanput dođe do kraja, prime u vječne stanove!

10
Tko je vjeran u najmanjoj stvari, taj je vjeran i u velikoj; tko je nevjeran u najmanjoj stvari, taj je nevjeran i u velikoj.

11
Ako vjerno ne upravljate svjetovnim bogatstvom, tko će vam onda povjeriti istinito dobro?

12
I ako vjerno ne upravljate tuđim dobrom, tko će vam onda dati što je vaše?

13
Nijedan sluga ne može služiti dva gospodara! Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti, ili će uz jednoga prianjati, a drugoga zanemariti. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.”

14
Sve su ovo slušali lakomi farizeji i rugali se.

15
Tada im reče: “Vi ste oni koji se uznosite kao pravedni pred ljudima, ali Bog zna vaša srca. Jer što se pred ljudima pokazuje veliko, pred Bogom je gadno.

16
Zakon i proroci dosežu do Ivana. Otada se navješćuje radosna vijest o Božjemu kraljevstvu, i svaki prodire u njega silom.

17
Ali prije će proći nebo i zemlja, nego će propasti i jedno slovce Zakona.

18
Tko otpusti svoju ženu i oženi se drugom, čini preljub; i tko se oženi otpuštenom, isto tako čini preljub.

19
Bio je neki bogat čovjek, oblačio se u skrlet i u laneno platno i sjajno se gostio svaki dan.

20
Pred njegovim vratima ležao je neki siromah po imenu Lazar, sav u čirevima.

21
Rado bi se bio nasitio mrvicama što su padale s bogataševa stola. I psi su dolazili i lizali mu čireve.

22
Tada umre siromah. Anđeli ga odnesoše u Abrahamovo krilo. A umre bogataš i bi zakopan.

23
Kad u paklu usred svojih muka podiže oči, vidje izdaleka Abrahama i u njegovu krilu Lazara.

24
Tada povika: Oče Abrahame! Smiluj mi se i pošalji Lazara neka umoči u vodu vrh svojega prsta i rashladi moj jezik; jer trpim veliku muku u ovom plamenu.

25
Abraham odvrati: Sjeti se, sinko, da je tebi u tvojemu životu bilo dobro, a Lazaru zlo. Sad se on ovdje tješi, a ti se mučiš.

26
Osim toga zjapi među nama i vama širok jaz, tako da nijedan ne može odavle k vama prijeći, i nijedan odatle ovamo doći, i kad bi htio.

27
Onaj nastavi: Onda te molim, oče, pošalji ga u moju očinsku kuću!

28
Imam još petero braće, i neka ih opomene da ne dođu i oni na ovo mjesto muke!

29
Abraham odvrati: Imaju Mojsija i proroke: neka njih slušaju!

30
Ne, oče Abrahame, odvrati onaj. Ali ako im dođe tko od mrtvih, onda će se obratiti.

31
A on mu reče: Ako ne slušaju Mojsija i proroke, ne će vjerovati da tko ustane i od mrtvih.”


Croatian Bible (GKS) 2010 No Data