Luki 18 - Sveta Biblija [Hrvatska Biblija (GKS) 2010]

	Hrvatska Biblija (GKS) 2010 Luki 18


Spremi bilješke

1
On im pokaza u prispodobi kako treba svagda moliti i ne malaksati.

2
Reče im: “U nekom gradu bio je jedan sudac koji se nije bojao Boga i nije mario za ljude.

3
A u onom gradu bila je i neka udovica. Ona je dolazila k njemu i molila ga: Pribavi mi pravo pred mojim protivnikom!

4
On je dugo vremena nije htio uslišati. A najposlije reče u sebi: Ne bojim se doduše Boga i ne marim za ljude.

5
Ali jer mi ova udovica dodijava, pomoći ću joj oko njezina prava; inače će mi napokon doći i udarit će me po licu.” \

6
Gospodin nastavi: “čujte što govori nepravedni sudac!

7
A Bog svojim izabranima, koji dan i noć vape k njemu, da ne pomogne oko njihovih prava, da ih pusti da čekaju?

8
Kažem vam, brzo će im pribaviti pravo. Ali kad dođe Sin čovječji, hoće li naći vjeru na zemlji?”

9
Također je kazao ovu prispodobu nekima koji su? puni pouzdanja u sebe? sebe smatrali pravednima, a druge prezirali:

10
”Dva čovjeka uziđoše u Hram da se pomole. Jedan je bio farizej, drugi carinik.

11
Farizej stade i poče se moliti u sebi: Bože, zahvaljujem ti što nisam kao ostali ljudi, kao razbojnici, varalice, preljubnici ili kao ovaj carinik.

12
Postim dvaput u tjednu i dajem desetinu od svega što steknem.

13
A carinik je stajao izdaleka i nije se usudio ni očiju podignuti k nebu, nego se udarao u prsa i molio: Bože, budi milostiv meni grješniku!

14
Kažem vam: Ovaj otiđe opravdan kući, a ne onaj. Jer tko se uzvisi, bit će ponižen, a tko se ponizi, bit će uzvišen.”

15
Donosili su k njemu djecu da ih se dotakne. Kad to vidješe učenici, stadoše odbijati ljude.

16
A Isus dozva k sebi djecu i reče: “Pustite djecu, neka dolaze k meni, i ne branite im; jer je takovih Božje kraljevstvo.\

17
Zaista kažem vam: Tko ne primi Božjega kraljevstva kao dijete, ne će u njega ući.”

18
Neki ga predstojnik zapita: “Učitelju dobri, što moram činiti da postignem vječni život?”

19
Isus mu odgovori: “Što me zoveš dobrim? Samo je Bog dobar.

20
Znaš zapovijedi: Ne čini preljub! Ne ubijaj! Ne kradi! Ne svjedoči lažno! Poštuj oca i majku!”

21
On odvrati: “Sve sam to držao od svoje mladosti.”

22
Kad je to čuo Isus, reče mu: “Još ti ostaje jedno: Prodaj sve što imaš i podaj siromasima, i imat ćeš blago na nebu. Tada dođi i pođi za mnom!”

23
Na te riječi on se veoma ražalosti, jer je bio vrlo bogat.

24
Kad vidje Isus kako se ražalosti, reče: “Kako je teško imućnima ući u Božje kraljevstvo!

25
Lakše je devi proći kroz iglene uši, nego bogatašu ući u Božje kraljevstvo.”

26
Tada upitaše slušatelji: “Tko se onda može spasiti?”

27
On odgovori: “Što je ljudima nemoguće, Bogu je moguće.”

28
Tada reče Petar: “Mi ostavismo svoje imanje i pođosmo za tobom.”

29
On im odvrati: “Zaista kažem vam: Nitko ne ostavi zbog Božjega kraljevstva kuću, braću, roditelje, ženu ili djecu,

30
a da ne primi za to mnogo više na ovom svijetu, a na drugom svijetu vječni život.”

31
Uze dvanćstoricu nasamo i reče im: “Evo idemo u Jeruzalem. Ondje će se sve ispuniti što su proroci pisali za Sina čovječjega.

32
On će biti predan neznabošcima, ismijan, zlostavljan i popljuvan.

33
Bičevat će ga i ubiti. Ali treći će dan uskrsnuti.”

34
A oni ništa od toga ne razumješe. Taj je govor bio za njih skriven, i oni ne shvatiše što je on time mislio.

35
Kad se približio Jerihonu, neki je slijepac sjedio kraj puta i prosio.

36
čuo je kako prolazi narod, i zapitao je što je to.

37
Kazaše mu da prolazi Isus Nazarećanin.

38
Tada povika: “Isuse, sine Davidov, smiluj mi se!”

39
Oni što su išli naprijed korili su ga, neka šuti. Ali je on samo još jače vikao: “Sine Davidov, smiluj mi se!”

40
Tada Isus stade i dade ga dovesti. Kad je došao,

41
zapita ga: “Što hoćeš od mene?” On zamoli: “Gospodine, učini da progledam!”

42
Isus mu reče: “Progledaj! Tvoja te je vjera ozdravila.”

43
Odmah progleda. Poče slaviti Boga i pođe za Isusom. I sav narod koji je to vidio hvalio je Boga.


Croatian Bible (GKS) 2010 No Data